Dinamova borba za demokraciju trajala je više od 15 godina, počela je u ljeto 2010., a završila 13. rujna 2025. prvim potpuno demokratskim izborima u klupskoj povijesti. Subotnje izbore ne treba slaviti samo kroz prizmu te pobjede u 15-godišnjoj rovovskoj borbi, već i s obzirom na posljedicu te borbe – maksimirski je velikan na tim izborima konačno postao klub u kojem ključne ljude direktno postavljaju navijači. Novim statutom navijači su dobili mogućnost da budu "izbornici", ali što je najvažnije, dobili su mogućnost da budu korektiv vlasti. Jer, vjerujte, ni novoizabrani predsjednik Zvonimir Boban, a ni svi idući predsjednici neće biti pošteđeni kritika budu li rezultati ili vođenje kluba loši. Da demokracija u Dinamu funkcionira, pokazala je i 25-postotna izlaznost na izbore, što je u nogometnim klupskim izborima izuzetno visoka stopa. Pogotovo kada se zna da je na listiću bila samo jedna, Bobanova lista, pa je samim time sigurno izostao još veći podražaj izlaznosti.
Protivnici aktualne vlasti (a takvih je sve manje) i u ovim su izborima našli "nepravilnosti", odnosno smeta im, pazite sad, što se demokratizacija manifestirala kroz samo jednu listu na izborima, pa su ih uspoređivali s onima u Sjevernoj Koreji. Ali tko je vama, gospodo, branio da sastavite svoju listu i pokušate zaslužiti glasove navijača? Za samo jednu listu na izborima najmanje su krivi Boban i proljećari, odnosno krivi su ako je krivnja to što su bili apsolutno najbolji izbor i što su se zbog toga njihovi protivnici bojali izbornog debakla.
A da je demokracija u Dinamu uspjela, potvrđuje i činjenica da će u sastavu nove Skupštine Dinama biti i povjerenik Damir Žigrović, okorjeli mamićevac koji se za bivšeg velikog vođu borio i po sudovima, nakon što je prije dvije i pol godine izbačen iz Skupštine zbog štetnog ponašanja prema klubu. Naime, Žigrović je tada, zajedno s još trojicom skupštinara, optužen da je putem društvenih mreža, ali i u suradnji sa Zdravkom Mamićem, nagovarao ljude na besplatno učlanjenje u klub, koje će platiti sponzori ili sam Zdravko Mamić. Tadašnji Izvršni odbor smatrao je da su takve radnje dovoljne da ih se izbaci iz kluba. A sada će taj isti "mamićevac" Žigrović sjediti u novom sazivu Skupštine. I neka sjedi, jer baš je to dokaz da demokracija u Dinamu funkcionira, jer članovi kluba, kojih ima više od 61.000, mogu bilo koga pogurati u tijela maksimirskog velikana.
Što pak subotnji izbori i Bobanova pobjeda znače za klub? Znače da će Dinamo imati kontinuitet, da će na svom čelu imati izuzetno velikog dinamovca, klupsku legendu s neizmjernim iskustvom stečenim na rukovodećim pozicijama u Uefi, Fifi, Milanu. Boban pak zna da uz sebe, u Nadzornom odboru i Skupštini, ima sposobne dečke koji su vodili dugogodišnju borbu protiv Mamićeva načina vladanja klubom, a to su sve to redom ljudi koji su spremni odricati se za boljitak maksimirskog kluba. Baš kao što se Boban odrekao plaće u Dinamu. Njegov je stav da mu je Dinamo previše dao da bi mu on sada, kada je materijalno osiguran, uzimao.
Dinamova sadašnjica izgleda vrlo dobro, samo u jednom prijelaznom roku uspješno je odrađen remont svlačionice koji je bio potreban, klub predvodi HNL ljestvicu, prihodi od sponzora, marketinga i prodaje se povećavaju, ulaže se puno u omladinsku školu, broj članova je rekordan i u stalnom je porastu. Baza je tu, no Boban sa svojom ekipom ima puno veće ciljeve od osvajanja prvog mjesta u HNL-u. Njihov je cilj od Dinama napraviti respektabilni europski klub na svim razinama. Prvi, veliki korak je učinjen, a sada počinje još teži dio.
Momčilo Livadić, kaj fali maminju?