Premda ga je na Prvenstvu Europe još tu večer čekala utakmica za utješno peto mjesto protiv Španjolske, koju je također ozbiljno pripremao, Ivica Tucak pristao je razgovarati na "game day". Jer, baš kao što su to nakon poraza od Italije (10:13) govorili njegovi izabranici, i za njega je glavni dio ove kontinentalne smotre bio završen.
– Najteže je jutro nakon izgubljene ovako važne utakmice. Noć još nekako i preživiš, no kada se smire emocije, kada padne adrenalin, jutro je onda doista teško. Jedino što je dobro ovog časa jest to što do sljedećega velikog natjecanja, a to je Svjetsko prvenstvo u ljeto 2027., ima dovoljno vremena da se procijeni što nam je sada najbolje činiti. No, baš smo zbog toga vremenskog odmaka i htjeli ovo natjecanje privesti kraju na najbolji mogući način. Moramo vidjeti jesmo li negdje pogriješili u pripremama, u odabiru igrača, u koncepciji igre? Ne mogu se složiti s ocjenom da je ovo bilo kriminalno, ali spreman sam na svaku kritiku.
Nismo dovoljno pokretljivi
I nakon poraza od Grčke i nakon Italije igrači su ponavljali "nismo bili pravi".
– Nakon Svjetskog prvenstva u Singapuru i petog mjesta, ovo je drugo veliko natjecanje zaredom na kojem smo promašili medalju. Nedostajalo nam je nešto. Jesmo li možda kao momčad došli do zenita? Za mog mandata bilo je proklizavanja, ali nikad se nije dogodilo da nas dva velika natjecanja zaredom nije bilo među četiri završna.
Ono što izbornika najviše žulja, a bilo je i uočljivo, jest realizacija igrača više 8 od 22 što je 36 posto.
– U ovome modernom vaterpolu nemoguće je imati realizaciju igrača više iznad 50 posto, ali to mora kod nas biti bolje od ovih 8 od 22. Nismo dovoljno pokretljivi u prvoj liniji, kretnjama ne otvaramo dovoljno prostora šuterima, u nekim situacijama šutiramo prebrzo, a onda pak činimo posve suprotno.
Promatrači sa strane, a takve smo poruke primali, dojma su da je našim igračima nedostajalo energije, odlučnosti, odvažnosti, a to su vrlo iskusni reprezentativci, među kojima je 24-godišnji Marko Žuvela bio najmlađi pojedinac.
– Ne, nije to bio nedostatak hrabrosti, no nekad ti neke stvari ni suparnik ne dopusti. Naš je najveći problem naša tranzicija. Ona nije onakva kakva bi trebala biti za ovaj moderni vaterpolo. To nismo uspjeli poboljšati i pitanje je koliko ćemo to moći podignuti, koliki su automatizmi stvoreni. A bez te promjene mi nećemo moći doći u situaciju da budemo konkurentni za odličje. Onda će nam uvijek nedostajati jedna lopta, jedan pogodak...
Ovu tezu Tucak je objasnio baš na primjeru igre talijanske reprezentacije.
– Oni su svakom svojom tranzicijom dovodili našu obranu u konfuziju. Oni su u napad jurili kao rakete a mi smo se veći dio utakmice iz obrane u napad prebacivali. A taj stil igre više ne prolazi. Ti svojom dinamikom moraš igrača koji te čuva dovesti da se on u vodi "bori za život" i da nema vremena misliti hoće li pomoći suigraču.
Je li takvo što izvedivo sa svim ovim igračima koji čine najstariju reprezentaciju na ovom prvenstvu?
– Promjena će u tom smislu biti, tu nema dvojbi. No, mi ćemo morati to mijenjati i u našem radu s mladima, počevši od škola vaterpola. Mađari su inzistirali na skraćivanju igrališta i vremena napada jer taj način igre njima odgovara, a nama ostaje samo da se prilagodimo, da sebe promijenimo. Više nema sporog napada. Sada moramo sve dobro analizirati i preuzeti svaki dio svoje odgovornosti. Uostalom, imamo stručno povjerenstvo u kojem sjede svjetska imena ovog sporta i oni će sigurno donijeti zaključak koji je za hrvatski vaterpolo najbolji.
A čija je odgovornost najveća?
– Najviše smo krivi mi koji smo vodili igrače koji su uvijek najmanje krivi. Ja sam birao te igrače, ja sam ih vodio i ja preuzimam odgovornost. Ako je problem u meni, onda tu problema nema.
Dojma smo da današnji Tucak nije ništa lošiji trener od Tucka koji je 2024. odveo većinu ovih igrača do finala sva tri velika natjecanja i do svjetskog zlata te olimpijskog i europskog srebra.
– Nije, ali ovaj put nema medalje. Moja je emocija neupitna, a o mom znanju neka sude drugi. Nismo uspjeli i sada treba napraviti analizu.
Je li Beograd više otvorio oči od Singapura?
– Sigurno da jest. No, da smo uz ovakav ishod doveli neke mlađe, rezultata ne bi bilo dobro. Uvijek je bolje da stječu iskustva kao medaljaši. S druge strane, svi ovi igrači zaslužuju da im zahvalim. Vi od mene nikad nećete čuti da je itko više kriv od mene. Ako je itko kriv, onda sam to ja i moji suradnici.
Kaže naš sugovornik da se ni nakon 13 godina vođenja barakuda nije zasitio toga odgovornog posla na koji je jednom došao (na prijateljsku utakmicu) samo 24 sata nakon jedne intervencije na srcu.
– Bez obzira na ugovor koji imam, možda mi se sutra dogodi da shvatim da više nemam potrebne energije, no to još nije slučaj. Vi možete sumnjati u moju stručnost, ali u moj pošten odnos prema ovom poslu ne možete. Ovaj me poraz više pogađa nego neki otprije osam ili deset godina. Mogao bih sada ispijati kave, no idem evo i drugi put gledati video i tako će biti dok sam tu.
Na Svjetski kup pomlađeni
U razgovorima smo mogli čuti da ovoj reprezentaciji nedostaje "killer" kao što je bio Sandro Sukno.
– Ako nam je takav igrač i nedostajao, kompenzirali smo ga zajedništvom. Ono što mogu za ovu skupinu igrača reći jest da ona nikad nijednu utakmicu nije izgubila unaprijed i da se unutar svake borila do posljednjih trenutaka. No, sve je otišlo u krivom smjeru i neke stvari ćemo morati mijenjati. Možda smo postali previše razmaženi, možda smo ušli u zonu komfora pa su nam počele smetati sitnice.
Zanimljivo je to kako vaterpolisti igranje za peto mjesto smatraju neuspjehom, a neke naše reprezentacije u ekipnim sportovima tako visok plasman mogu samo sanjati.
– Da, to je neuspjeh. Vjerujem da isto tako razmišljaju i Španjolci, koji su jedini, uz nas, na prethodna četiri prvenstva Europe igrali polufinale. Uspjeh je samo odličje.
Sljedeća reprezentativna akcija bit će Svjetski kup, koji za barakude neće biti rezultatski toliko bitan jer su ovim plasmanom osigurale nastup na sljedećemu Svjetskom prvenstvu.
– Vjerojatno ćemo te utakmice igrati s dosta mlađih igrača.
Tucak za VL o svojoj budućnosti: Ovaj poraz me jako brine jer bez obzira na ugovor kojeg imam, možda me najure pa ostanem svoj bez svoga makar moram radi balkanske plemenske dokoljubne kulture dalje sanjati da sam na svome.