Tucak za VL o svojoj budućnosti: Ovaj poraz me jako boli, a bez obzira na ugovor kojeg imam, možda...
– U ovome modernom vaterpolu nemoguće je imati realizaciju igrača više iznad 50 posto, ali to mora kod nas biti bolje od ovih 8 od 22. Nismo dovoljno pokretljivi u prvoj liniji, kretnjama ne otvaramo dovoljno prostora šuterima, u nekim situacijama šutiramo prebrzo, a onda pak činimo posve suprotno.
Komentari 2
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Zajednički problem rukometa i vaterpola leži u istome: pravila su se promijenila, a mi se još uvijek ponašamo kao da nisu. Nekad je napad u vaterpolu trajao 35 sekundi, a u rukometu se moglo “razvlačiti” i po dvije minute. U takvom sustavu mogli su opstati sporiji, statičniji igrači koji su živjeli od šuta i iskustva. Danas toga više nema. Današnji rukomet i vaterpolo temelje se na brzini trčanja i plivanja, na pokretljivosti, eksplozivnosti i stalnom kretanju bez lopte. To su temeljne sposobnosti svakog modernog sporta s loptom. Ako nemaš brzog igrača, nemaš tranziciju. Ako nemaš pokretljivost, nemaš obranu. Ako nemaš ritam, nemaš igru. Zato problem nije samo u taktici, nego u sustavu: u selekciji igrača, u načinu rada s djecom, u kondicijskoj pripremi i u kvaliteti treninga. Dok god se budemo držali stare škole i nostalgično plakali za vremenima koja se više neće vratiti, rezultati će biti sve skromniji. Prilagodba nije opcija – ona je nužnost.