Sandro od najboljeg Sukna, rekao je jednom netko, a to se potvrdilo i u ovogodišnjem, jubilarnom 30. Večernjakovu izboru za najboljeg vaterpolista godine. Cavtaćanin (27) koji živi na relaciji Dubrovnik – Genova nadmoćno je zadobio povjerenje našeg žirija koji su činili bivši vaterpolisti, svjetski prvaci iz Melbournea 2007. na čelu s tadašnjim izbornikom Ratkom Rudićem.
– Sandro je izrastao u ponajboljeg vaterpolista svijeta i u pravog vođu – kazao je Rudić na svečanosti proglašenja, na predivnoj večeri u Kristalnoj dvorani hotela Westin, obrazlažući uime žirija ovogodišnji izbor.
Sa Suknovim potpisom
Isti dan Sandro je u anketi američkog portala Total Waterpolo proglašen i najboljim igračem svijeta, što je također logično budući da je Hrvatska najbolja na svijetu, a Sukno je bio i najbolji pojedinac finala SP-a u Budimpešti. Žiri su činili izbornici i sportski novinari, a zgodnom nam se čini pohvala srbijanskog izbornika Dejana Savića koji je za Sukna rekao da je “u Budimpešti pružio izvanzemaljski vaterpolo”.
– Jako mi je drago i zbog Večernjakove i zbog te nagrade Total Waterpola, posebno zbog njezina humanitarnog karaktera i darovanja nerazvijenim vaterpolskim sredinama. Našem sportu svaka je promidžba dobrodošla – istaknuo je Sukno koji je u Westinu bio okružen suigračima iz Budimpešte (nedostajali su samo Bušlje i Vukičević koji igraju u inozemstvu).
Sponzor Totalova projekta Keel (proizvođač plivačke opreme) proizvest će, naime, unikatnu liniju vaterpolske opreme s potpisom Sandra Sukna. Ona će potom biti darovana sportskom centru Nasciemento iz siromašnog predgrađa Sao Paula u Brazilu, koji već godinama omogućava djeci da se maknu s ulica te da kroz vaterpolo pronađu svoje mjesto u sportskoj i akademskoj zajednici.
No vratimo se mi Sandru. Što mu se najupečatljivije urezalo u sjećanje kod osvajanja zlata na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti?
– Ma, sve je bilo predivno, od prvog do posljednjeg dana i, naravno, poslije na povratku u Hrvatsku. U Budimpešti smo od prve utakmice podizali igru i igrali sve bolje i bolje. Posebno smo čvrsti i nesalomljivi bili u nokaut-fazi: i protiv Italije, i protiv Srbije, a napose u finalu s Mađarskom.
Jeste li što vidjeli od Budimpešte?
– Nismo stigli vidjeti puno toga jer smo puno trenirali. A u ostatku dana trebao nam je mir i odmor. Cimer? Bilo nas je 13 pa sam ja kao kapetan bio sam u sobi.
Dosta mi je pizza i pašte
Reprezentacija će vjerojatno biti proglašena i za hrvatsku momčad godine?
– Mislim da je to zasluženo. Svjetski smo prvaci! Osim toga, mi od 2007. osvajamo medalje na svjetskim prvenstvima, takav kontinuitet nije imala nijedna druga reprezentacija. Konstantno smo u vrhu, a to je teže nego osvojiti jednom nešto pa se povući u sjenu. Tako smo izgradili kult reprezentacije koji je vrlo važan za budućnost nacionalne vrste.
I probili smo barijeru oko tog zlata koje nas nije pomilovalo između 2013. i 2016.?
– O tome tko će biti prvi, tko drugi, a tko treći najčešće odlučuju detalji. Možemo biti i četvrti, i to znači da smo u vrhu, ali naravno – ljepše je kad se osvoji medalja, posebno zlatna, kao posljednja stepenica na vrhu. Vjerujem da ćemo taj kontinuitet nastaviti i sljedećih godina, ali trebat će puno raditi.
Kako je vaša kćerkica, mala Nora?
– Dobro je, raste. Neki je dan proslavila prvi rođendan. Kako posljednjih mjeseci iz opreza ne igram (problemi sa srcem – op. a.), imao sam malo više slobodnog vremena pa sam se malo više uključio u brigu oko nje, igrao se s njom. Svaki mi dan izvlači osmijeh na lice.
Imate li omiljeno jelo?
– Kako posljednjih godina živim u Italiji, zaželio sam se hrvatskih jela i domaće spize. Dosta mi je bilo pizza i pašta, bacio sam se na meso i ribu. Koje konkretno jelo? Ma, sve mi je draže od talijanskih.
Kako provodite slobodno vrijeme, stignete li pogledati neki film ili pročitati knjigu?
– Ne gledam puno filmova, zapravo rijetko, ali sam posljednjih mjeseci gledao Igru prijestolja, to je zbilja fantastična serija. Za čitanje čekam bolje dane...
A putovanja?
– Privlači me Južna Amerika, posebno Brazil koji je vrlo raznolik. Prilika je možda bila za vrijeme Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, ali mi ondje nismo praktički vidjeli ništa od Brazila. Do zadnjeg dana bili smo okupirani utakmicama, trenirali smo... A iz sigurnosnih razloga praktički smo bili zatvoreni u olimpijskom selu. No bit će valjda još prilika. Također bih malo volio istražiti New York, taj me grad oduvijek fascinira, to je svijet u malom.
Čestitam najbolji na svijetu