Ekvadorom se širi val nezapamćenog nasilja koje je nogometne terene pretvorilo u poprišta brutalnih likvidacija. Posljednji u nizu zločina dogodio se na amaterskoj utakmici gdje su naoružani napadači, pred očima prestravljenih svjedoka, hladnokrvno smaknuli tri osobe.
Zvuk udarca lopte i navijanje s tribina u trenutku je zamijenila zaglušujuća buka automatskog oružja. Prizor koji se odvio na jednom nogometnom igralištu u Ekvadoru nije bio dio akcijskog filma, već surova stvarnost koja je još jednom potvrdila da je nasilje u toj zemlji poprimilo razmjere otvorenog rata. Mirno poslijepodne, posvećeno amaterskoj utakmici, pretvorilo se u scenu masakra kada je skupina teško naoružanih napadača upala na teren. Odjeveni u odjeću koja je podsjećala na vojne uniforme, napadači su djelovali organizirano i nemilosrdno. Pristigli u više vozila, s lakoćom su svladali nekoliko sigurnosnih punktova i neutralizirali jednog od čuvara prije nego što su otvorili vatru. Njihova meta bila su trojica muškaraca koji su se nalazili na terenu. U kiši metaka, pred desecima prestravljenih igrača i gledatelja, trojica muškaraca pala su na tlo, a napadači su se brzo povukli, ostavljajući za sobom samo kaos, strah i beživotna tijela. Ovaj napad nije bio slučajan čin nasilja, već, kako se čini, precizno isplanirana egzekucija koja šalje jezivu poruku o moći kriminalnih organizacija.
Istraga koja je uslijedila brzo je počela otkrivati pozadinu stravičnog zločina. Ministar unutarnjih poslova Ekvadora potvrdio je da ubijene osobe nisu bile stanovnici lokalnog kraja, već su na utakmicu stigle na poziv, što upućuje na to da su bile namjerno namamljene u zasjedu. Ključni detalj koji je bacio novo svjetlo na slučaj jest informacija da su sve tri žrtve imale pozamašne kriminalne dosjee. Prema navodima ministra, njihova su imena bila povezana s teškim kaznenim djelima, uključujući međunarodnu trgovinu drogom, ubojstva i pljačke. Iako identitet žrtava, kao ni njihovih krvnika, još uvijek nije službeno objavljen, sve ukazuje na to da je riječ o brutalnom obračunu unutar kriminalnog podzemlja. Nogometno igralište poslužilo je tek kao kulisa za demonstraciju sile, mjesto gdje se dugovi ne naplaćuju novcem, već životima. Ovaj događaj samo je posljednji u dugom i krvavom nizu nasilnih incidenata u provinciji Guayas, epicentru borbe za prevlast nad unosnim rutama za krijumčarenje droge.
Ono što je započelo kao sporadični sukobi u zatvorima, prelilo se na ulice gradova, a sada i na sportske terene. Javni prostori postali su zone visokog rizika, a osjećaj sigurnosti postao je luksuz koji si rijetki mogu priuštiti. Nasilje je postalo svakodnevica, a prizori poput onog s nogometnog terena postali su zastrašujuće normalni.
Da nitko nije siguran, svjedoči i tragična sudbina bivšeg ekvadorskog nogometnog reprezentativca Marija Pineide. Ubojstvo tridesettrogodišnjeg braniča kluba Barcelona SC, koje se dogodilo 18. prosinca 2025. godine u lučkom gradu Guayaquilu, duboko je potreslo cijelu naciju. Pineida, cijenjeni sportaš koji je branio boje Ekvadora u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. i 2022. godine, ubijen je ispred mesnice. Dvojica napadača na motociklu prišla su mu i hladnokrvno ispalila više hitaca. U pucnjavi su ranjene i njegova majka te još jedna žena koje su se nalazile u njegovoj blizini. Njegova smrt nije bila samo još jedna statistička brojka u crnoj kronici, već simboličan udarac u srce ekvadorskog sporta. Tuga i očaj koji su zavladali nogometnom zajednicom najbolje se očituju u reakciji Felipea Caiceda, legendarnog ekvadorskog nogometaša i Pineidinog suigrača, koji je nakon ubojstva prijatelja najavio da ozbiljno razmišlja o povlačenju iz nogometa, shrvan osjećajem bespomoćnosti i straha.
U ovom brutalnom ratu, nogomet, koji je oduvijek bio izvor nacionalnog ponosa i bijeg od surove stvarnosti, postao je kolateralna žrtva. Tereni koji su nekoć bili mjesta slavlja, zajedništva i sportskog duha, danas se pretvaraju u stratišta. Slučaj Marija Pineide, nažalost, nije usamljen. U studenom 2025. godine, šesnaestogodišnji talentirani nogometaš poginuo je od zalutalog metka, a njegov san da postane profesionalac prekinut je u trenu. Samo dva mjeseca ranije, dvojica drugih igrača preminula su od prostrijelnih rana u odvojenim incidentima. Nasilje ne bira žrtve, pogađa sve razine sporta, od proslavljenih reprezentativaca do mladih nada koje tek započinju svoje karijere. Klubovi su prisiljeni ulagati golema sredstva u osiguranje, treninzi se ponekad održavaju pod oružanom pratnjom, a igrači žive u stalnom strahu za vlastitu sigurnost i sigurnost svojih obitelji. Najljepša sporedna stvar na svijetu u Ekvadoru je postala igra visokog rizika, ne samo na terenu, već i izvan njega, gdje pravila ne postoje, a konačni rezultat se prečesto mjeri izgubljenim životima.