Kakav je vaš pogled na sezonu Zrinjskog, u kojoj ste igrali u eliminacijskoj fazi Konferencijske lige, ali i praktički prerano ispala iz utrke za obranu naslova prvaka BiH, pitali smo Igora Štimca.
– Na sezonu u svakom slučaju gledam pozitivno i uspješno. S obzirom na ono što smo sve prošli, koliko smo uspješno u Europi prezentirali Bosnu i Hercegovinu i Zrinjski, te uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne okolnosti, kao i mentalna pražnjenja nakon europskih utakmica i poteškoće u prvenstvu, mislim da je to bio maksimum koji je momčad u ovom trenutku mogla pružiti.
Dakle mislite da ste izvukli maksimum iz momčadi?
– Apsolutno, uzimajući u obzir ritam utakmica, ozljede koje su nas pratile, viroze u najgorim trenucima i pritiske svih vrsta koji su bili upereni protiv Zrinjskog ove godine. I to je dio nogometa i svakodnevice u Bosni i Hercegovini.
Kako navijači Zrinjskog i uprava kluba gledaju na činjenicu da se klub tako rano oprostio od titule?
– To morate njih pitati, ali sveukupno gledajući, na sezonu možemo biti ponosni. U srijedu igramo uzvrat polufinala kupa, može se očekivati da ćemo doći do finala te imati priliku osvojiti drugi trofej od tri za koja smo se natjecali.
Analiziram svaku utakmicu
Otežavaju li vam posao prijave koje se protiv vas podižu te prijetnja eventualnim sankcijama?
– Ma ne. Neću ulaziti u detalje kad je riječ o svim tim pritiscima, ali evidentno je da je sve napravljeno da se Zrinjski na neki način u završnici sezone udalji od ozbiljnijih ambicija. Napravit ćemo detaljnu analizu na kraju sezone, pozorno pratim i analiziram svaku utakmicu i vidljivo je da su ti objektivni razlozi u mnogočemu utjecali na samopouzdanje momčadi i na sve ono što treba pratiti atmosferu prvenstvenih utakmica. Ako postoje objektivne okolnosti koje vas priječe da dođete do značajnijih rezultata, samopouzdanje i mentalitet jako opadaju.
Usudite li se reći da je banjolučki Borac bio favoriziran u odnosu na Zrinjski?
– Javnost se ne može prevariti, ona sve vidi. Međutim, ne treba umanjiti kvalitetu Borca; Borac ima jako dobru momčad, ali i ta je momčad slagana u hodu. I oni su imali svojih turbulentnih razdoblja, ali očigledno je da su bili favorizirani.
Kako ste doživjeli plasman reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo?
– Drago mi je da će naši susjedi biti uz nas na SP-u, čestitam im ovim putem. Na to trebamo gledati pozitivno, a u konačnici onakva Italija i ne zaslužuje plasman na SP.
Pratite li HNL, nedostaje li vam Joško Jeličić na TV ekranima?
– Moje je mišljenje tu subjektivno, s obzirom na naše prijateljstvo i kumstvo. Po ovome što vidim, kako diše javnost, veliki je to gubitak za one koji su ga gledali i pratili, pa i za samu medijsku kuću koja ga je imala. To kako su ondje postupili prema Jošku degutantno je, ispod svake razine.
Jeste li iznenađeni što je prvak u HNL-u bio odlučen već u ožujku?
– Nisam. Svjedočili smo prvenstvu sa samo jednim kandidatom za naslov. Rijeka je poput Zrinjskog u domaćem prvenstvu platila cijenu europskih mentalnih pražnjenja: 16 europskih utakmica u sezoni previše je za momčadi s ovih prostora s obzirom na kvalitetu i širinu kadra. Rijeka je dosta zaostala u prvom dijelu prvenstva, a smatram kako se sa svojim kadrom – da nije bilo europskih utakmica – mogla konkurentnije nositi s Dinamom i Hajdukom. Hajduk je ponovno pokazao svoje iste boljke...
Hajduk, za razliku od Rijeke, nije imao europske utakmice tijekom jeseni?
– Da, ali Hajduk nema trenera koji se zna nositi s najvrednijim klupskim eksponatom, Markom Livajom. García je jasno pokazao da nema razumijevanja za ono što Marko znači klubu i kolika je njegova vrijednost u podizanju kvalitete suigrača. Svi mi znamo koliko metara Marko prevali za vrijeme utakmice, ali isto tako znamo i kako on rješava utakmice. Ako ništa drugo, trener treba napraviti sve da Livaja bude funkcionalan za momčad. U posljednjim se utakmicama pokazuje koliko momčad ima više samopouzdanja kada je Marko na terenu – kaže Štimac i u kontekstu Hajduka nastavlja:
Neodgovorne odluke
– Hajduku su se dogodile i nestručne, neodgovorne odluke; na kraju prošle sezone govorilo se o odlasku predsjednika, a potom on dovodi trenera, koji je ugovorom osiguran visokom odštetom u slučaju otkaza, čime su klubu vezane ruke po pitanju eventualne promjene ako ne ide dobro. Istodobno treneru daje snagu da se sukobljava s najvažnijim igračem, a osim toga govori da mu nitko nije rekao da mora biti prvak. Pa svaki trener koji dolazi u Hajduk zna da mu je imperativ boriti se za prvo mjesto.
Je li veliko ime kao što je Goran Vučević olako potrošeno u Hajduku?
– Tu postavljam pitanje: kako ulaziš u rad s ljudima koje poznaješ? Može li se govoriti o naivnosti? Žao mi je što ljudi koji odu iz Hajduka ne kažu zašto su otišli; što je dogovoreno prilikom dolaska, što im je obećano, tko je što obećao i tko to nije ispunio. A ne da javnost sada o tome nagađa i da od nekoga pravimo žrtvu. Za mene tu nitko nije žrtva.
Vidite li pomak u Hajdukovoj igri u odnosu na Gattusa u prošloj sezoni?
– Ne mogu vidjeti pomak, nikako. Osoba kao što je Ivan Bilić ne može predstavljati Hajduk, a kamoli voditi ga. Pitanje je može li uopće kao navijač sjediti na zapadu. Koje su mu reference bile da dođe na mjesto predsjednika? Očito je netko odlučio da će on biti taj koji će slušati druge i postupati prema njihovim uputama.
Što se tiče Jeličića u pravu je. To je postupak ispod svake razine. Od tada ne gledam emisiju i analizu, samo utakmicu.