U prepunoj Rod Laver Areni, Carlos Alcaraz postao je najmlađi tenisač koji je u karijeri osvojio sva četiri Gran Slam turnira. Nakon Roland Garrosa, Wimbledona i US Opena, u trofejne vitrine ovog 22-godišnjeg Španjolca stiže i pehar pobjednika Australian Opena. A s 22 godine i 272 dana, Carlito je zasjeo ispred Šveđanina Bjorna Bora (23 godine, četiri dana), sunarodnjaka Rafaela Nadala (24 godine, tri dana) i još jednog Šveđanina Matsa Wilandera (24 godine, 21 dan).
Do tog ostvarenja stigao je u svom prvom finalu koje je izborio "down under" i pritom onemogućio Novaka Đokovića, jednog od najvećih tenisača svih vremena, da izbori svoj 25. Grand Slam turnir i da se tako odvoji od Margaret Court (24) pa tako i Amerikanke Serene Williams (23) koja legendarnoj Australki puše za vrat. No njih dvije su umirovljene (premda se Serena nešto meškolji) pa će Nole u najgorem slučaju dijeliti rekord s Margaret Court.
Nakon što je Đoković dobio prvi set, sljedeća tri pripala su Alcarazu. Možda će neki žaliti za petim setom no već posljednji gem četvrtog sugerirao je da to možda ne bi bila borba kakve su vođene u polufinalu. Naime, kod rezultata 5:4 za Španjolca, Srbin je promašio dva posljednja udarca koji nisu bili toliko iznuđeni koliko je Đokovića svladao umor. No, korektan prema suparnicima kao što je uvijek bio, Đoković je nakon izgubljena meča (6:2, 2:6, 3:6, 5:7), na račun pobjednika govorio samo lijepe riječi. Uostalom, taj korektni i uvijek nasmijani Španjolac, kojeg su prozvali "ministrom osmijeha", ništa drugo nije ni zaslužio.
– Carlose, ti si tako mlad, baš kao i ja, pa se nadam da ćemo se viđati i sljedećih deset godina – našalio se 16 godina stariji Đoković (38) i dodao:
– Ja sam pripremio govor i za slučaj pobjede i za slučaj poraza za kojim ću ovdje posegnuti. Iskreno, nisam mislio da ću sebe vidjeti u finalu Australian Opena, na ceremoniji zatvaranja ovog velikog turnira.
Nešto slično dao je naslutiti Nole nakon što je od Janika Sinnera izgubio u polufinalu posljednjeg Wimbledona: – Ne znam hoću li više moći igrati mečeve na pet setova s novim naraštajem teniskih asova. Nije nemoguće, no ne znam hoću li u tome uspjeti. I doista, u Melbourneu u tome nije uspio, što ne znači da neće možda u Wimbledonu ili New Yorku, terenima koji su brži. Taj 25. Grand Slam će mu zacijelo biti dodatni motiv da produlji karijeru što njemu, s obzirom na uredan režim života, ne bi trebao biti problem. No problem je samo koliko će se brzo oporavljati od bitke kakvu je vodio u polufinalu sa Sinnerom. A čini se da se ovaj put oporavio nije jer Alcaraz ga je dobio na kondiciju.
Ovaj sjajan finale iz publike je gledao Rafael Nadal (22 Grand Slama) koji je, uz sve počasti svom velikom rivalu Đokoviću, istaknuo da će navijati za svog sunarodnjaka i partnera iz prošloljetnog olimpijskog nastupa u Parizu u paru. Gledajući "zaljubljeno" u upravo osvojeni pehar, Alcaraz je kazao: – Samo moj tim zna koliko sam teško radio za ovo i što sam emotivno prolazio. I oni su vidjeli i najbolje i najgore od mene, ali su u svim tim trenucima bili moja stijena. Hvala ovoj divnoj publici koja me gurala za vrijeme teških trenutaka u mečevima.
Tijekom finala obojica nisu bila toliko emotivna koliko su znala biti. Emocije su sačuvali za kraj, a slađe su bile one Alcarazove pred kojim je sada zanimljiva odluka. Naime, nakon što je osvajanje tri prijašnja Grand Slam turnira obilježio s tetovažama Eiffelova tornja (Roland Garros), jagodom (Wimbledon) i Kipom slobode (US Open) ostaje vidjeti što će dati iscrtati za Australian Open. Može se očekivati da će to biti klokan, kao što je to jednom prilikom i najavio. Nakon po dva Roland Garrosa, Wimbledona i US Opena, Alcarazu je ovo sedmi osvojeni Grand Slam u karijeri. A najbolje godine tek su pred njim. Baš kao i pred Janikom Sinnerom, još jednim predvodnikom novog naraštaja.