Gruzija je sljedeća prepreka izabranicima Ivice Tucka na Prvenstvu Europe te je svakako kvalitetniji sastav nego Slovenija, što se nije vidjelo iz njihova debakla protiv Grčke (6:20). No kada vam spomenemo neka imena koja će vam zazvučati prilično drukčije od klasičnog završetka gruzijskih prezimena (-švili) onda će vam biti jasno zašto ovaj suparnik zaslužuje ozbiljniji pristup.
Naime, za Gruziju igraju Dušan Vasić, Jovan Sarić, Veljko Tankosić, Stefan Pješivac i Andrija Vlahović. Sarić, Tankosić i Vasić su Srbi, a Vasić je i bivši reprezentativac Srbije te je danas igrač Novog Beograda. Stefan Pješivac je centar Novog Beograda, bivši crnogorski reprezentativac, koji je napustio matičnu nacionalnu vrstu jer ga je bivši izbornik Vladimir Gojković prestao doživljavati kao igrača reprezentativnog kapaciteta. Tankosić je pak najbolji strijelac Crvene zvezde s 415 pogodaka u gotovo 200 utakmica.
Andrija Vlahović je 34-godišnji Šibenčanin koji se nakon tri godine igranja u Dinamu iz Tbilisija vratio u matični klub. Aktualni kapetan Solarisa u karijeri je igrao i za francuski Montpellier, zagrebačku Mladost (2015.–2018.) te talijanski Telimar. Da ne biste pomislili da Gruzija nema dobrih autohtonih vaterpolista, kazat ćemo vam da je Valiko Dadvani, bivši igrač Mladosti, a sada Radničkog, odličan branič. Tu je još jedan bivši igrač Mladosti, centar Sandro Adeišvili, koji je za žapce jednu sezonu igrao s Dadvanijem, a danas je igrač podgoričke Budućnosti. Dobar je igrač i ljevoruki Nika Šušiašvili, prvotimac budimpeštanskog BVSC– a, koji je dugi niz godina igrao za Novi Beograd. S obzirom na poveći broj naturaliziranih stranaca, svojevrsnu "legiju stranaca", ne treba čuditi što ih trenerski vodi grčki stručnjak Athanasios Kechagias. Gruzijski je izbornik od prošle godine, a trener najjačeg tamošnjeg kluba Dinama od 2024.; prije toga je vodio berlinski Spandau 04.
Na europskim prvenstvima Hrvatska je s Gruzijom igrala samo jednom, i to 2022. u Spaladium Areni, kada su izabranici Ivice Tucka, na putu ka europskom zlatu, slavili četvrtfinalnu pobjedu od 15:5. Upravo su na tom natjecanju Gruzijci, trenerski vođeni srpskim stručnjakom Dejanom Stanojevićem, ostvarili svoj najbolji plasman ikad na prvenstvima Europe, a to je bilo osmo mjesto. Na posljednjem Prvenstvu Europe, onom održanom u Dubrovniku i Zagrebu, Gruzija je osvojila 10. mjesto, baš kao i 2020. godine. Dvije godine prije Gruzijci su osvojili 13. mjesto, a u olimpijskoj 2016. osvojili su 14. mjesto. U 38 utakmica na završnim kontinentalnim smotrama izborili su osam pobjeda, izborili jedan remi i doživjeti 29 poraza.
Kako piše portal Total Waterpolo, "Gruzija je tim koji može stvarati probleme Hrvatskoj i Grčkoj, ali da osvoji bodove protiv tih vaterpolskih sila, bilo bi to iznenađenje". Uostalom, o tome nešto govori i tradicija, koja kaže da u šest međusobnih utakmica Gruzijci nikad nisu pobijedili Hrvate.
Inače, za ovu reprezentaciju kao naturalizirani igrači u prošlosti su igrali i Hrvati Ivan Strujić, Marko Elez, Marino Franičević i Marko Jelača, i svi su oni ondje zaigrali na poziv nekadašnjeg igrača Mladosti Revaza Čomakidzea, dakako uz određenu financijsku kompenzaciju. Najveće vaterpolsko ime koje je Gruzija dala bio je Giorgi Mšvenieradze, ključni igrač reprezentacije SSSR– a koja je bila olimpijskim pobjednikom (1980.) i svjetskim prvakom (1982.) te trostrukim europskim prvakom (1983., 1985. i 1987.).
Inače, ovo je prvi put da se u neolimpijskoj godini Prvenstvo Europe održava u siječnju, usred zime, a upitan hoće li to postati tradicijom, predsjednik European Aquaticsa Antonio Silva kazao je:
– Za smo ovu priliku tako odlučili, a ubuduće će to ovisiti o tome kakve ćemo povratne informacije dobiti od Vaterpolskog tehničkog odbora, trenera i samih igrača.