Za najaviti sutrašnju utakmicu barakuda protiv Turske (20.30), Cavtaćanin Paulo Obradović idealan je sugovornik. Naime, popularni Medo je tri godine igrao za istanbulski klub Enka a nije riječ o nekom prosječnom hrvatskom vaterpolistu.
Štoviše, riječ je o olimpijskom pobjedniku iz Londona ali i dvostrukom klupskom prvaku Europe s Jugom (2006. i 2016.) ali i prvakom Starog kontinenta u kapici Olympiacosa (2019.). U njegovoj kolekciji odličja su i četiri medalja sa svjetskih prvenstava (srebro i tri bronce) te naslov prvaka Europe osvojen 2010. u Zagrebu. Od individualnih nagrada valja pak izdvojiti da je kao igrač riječkog Primorja bio najkorisniji igrač Adriatic lige u sezoni 2013./2014. te najbolji strijelac istog natjecanja tri sezone kasnije ali u kapici matičnog mu Juga.
U Tursku iz financijski razloga
Zacijelo ćete se zapitati pa otkuda takav kapitalac u turskom vaterpolu za kojeg se u klupskom smislu, na europskoj sceni, jedva i zna?
- Pitanje je vrlo lagano. Otišao sam najviše iz financijskih razloga. Prije mene ondje je igrao moj dobar prijatelj Damir Burić koji mi je to predložio i ja sam prihvatio. Shvatio sam da mi godine prolaze pa sam mislio da će mi ondje biti lakše igrati. No, nije mi bilo lakše jer je sve bilo na meni, jedinom profesionalcu u klubu. Morao sam biti kapetan pa i vođa puta, zabijati golove, oduzimati lopte u obrani i slično.
Ako je on bio jedini profesionalac čime su se bavili njegovi suigrači?
- Svi oni imali su nekih svojih obveza, ili posao ili studij. Jedan dan dođu, drugi ne dođu, no s vremenom se i to počeo mijenjati što sam primijetio kada sam odlazio.
Što pak od Paula još možemo saznati o turskom vaterpolu i reprezentaciji?
- Najveći iskorak im je bio dovođenje stranog trenera za izbornika, Grka Konstantinosa Loudisa. Dok sam bio dolje pokušavao sam im objasniti da moraju ulagati u organizaciju i sustav ali i da moraju dovoditi i strane igrače i trenere. I pomak se i dogodio. A najveći je primijećen u tome što su postigli duh reprezentacije. Prije su se oni u reprezentaciji držali nekih klupskih klanova, a najviše igrača je iz Enkea i Galatasarayja, a sada se vidi ta združenost a izbornik im je podigao i samopouzdanje.
Za pretpostaviti je da Turska ipak ne može Hrvatskoj priprijetiti?
- Nemaju oni taj igrački kapacitet. Nemaju ekstra pojedinaca ali imaju par igrača koji su plivački nezgodni, koji mogu pobjeći u kontru. Prvu i drugu četvrtinu će oni zacijelo pokušati održati ravnotežu koliko god je to moguće. No, već to što igraju protiv reprezentacija kao što su Grčka i Hrvatska, to je za njih već uspjeh.
Cavtaćanin Josip Šutalo svojedobno je igrao za Tursku a da bi to mogao morao je uzeti tursko državljanstvo i promijeniti ime u Arslan.
- Bilo je i oko toga nekih razgovora ali ja sam odmah rekao da neću pa dalje nismo niti pričali. Mene je zanimala jedino hrvatska reprezentacija i to je to. No, zato smo im Burić i ja nudili neke trenere. Oni su sportska nacija, imaju tu sportsku drskost, imaju čak i potencijal ali nemaju struku. Problem je što te igrače nema tko razviti, dovesti na višu razinu.
Mogu li Turci, ako bi počeli ulagati u vaterpolo, postići isto ono što su napravili sa ženskom odbojkom u kojoj ih nije bilo sve dok najjače turske banke i firme u taj sport nisu počeli ulagati?
- Zasad ne vidim veću želju no ako se ova reprezentacija pokrene onda to možda bude motivacija i za druge klubove osim Galatasaraya i Enkea.
Obradović je dvije godine igrao za Olympiacos i zacijelo je pozvan pričati i o uzletu grčkog vaterpola.
- S obzirom na to da su ondje radili hrvatski treneri ali i da su igrali mnogi vrsni hrvatski vaterpolisti poput Pavića i Bušlje, ja vjerujem da smo mi njima donijeli nešto tog pobjedničkog mentaliteta, vjere u sebe. Imaju sjajnu reprezentaciju i ako Hrvatska reprezentacija neće biti prvak Europe volio bih da to budu Grci.
A u međusobnoj utakmici Hrvatsku je potopio upravo jedan od njegovih bivših suigrača (Argyropoulos) koji je zabio pogodak šraubom s pet metara na način na koji je to činio upravo naš sugovornik.
- Nije me iznenadilo što je Stylianos zabio takav pogodak jer sam ga ja tome učio. Tada je on bio dosta mlad momak ali željan novih znanja i spreman na veliki rad. Recimo, Bušlje mu je pokazivao obranu na dva metra a ja sam mu pokazivao ulaske na dva metra ili pak ovakve udarce. Imao je tada nevjerojatnu želju za uspjehom, dolazio je prvi na trening a odlazio posljednji i baš mi je drago da je postao tako dobar igrač. No, moram vam i ovo reći, oni zabijaju takve udarce s pet metara a ja sam sa sedam.
U Cavtatu smo vježbali vic igru
Kako je pak on sam došao do takve šuterske specijalke, udarca iznenađenja za svaku obranu i vratara?
- Mi smo vam u Cavtatu znali doći na naše vaterpolsko igralište u moru u 15 sati i otišli bi kući u 21 sati. Tamo se u našem djetinjstvu i mladosti sve događalo. I za to vrijeme smo svašta isprobavali s loptom pa tako i takve udarce. Nadmudrivali smo se, razvijali taj vic u igri.
Kao dugogodišnjeg reprezentativca pitali smo Paula koliko je za ovu hrvatsku vrstu važan Fatović koji se ozlijedio protiv Rumunjske?
- Lolo je pozitivac koji okuplja momčad ali je i sjajan igrač, kako u kontri tako i u organizaciji igre.
Inače, Turci su na ovom Prvenstvu pobijedili Slovačku (17:16) a izgubili su od Rumunjske (19:20), Italije (8:19) i Grčke (8:20) a ako bude sve po planu trebali bi izgubiti i od Hrvatske.
f ffffffffff