Nakon neugodna poraza u Dubrovniku (63:79) u domaćem prvenstvu, košarkaše Cibone očekuje još neugodnije gostovanje u Prizrenu. Evo kako je taj poraz koji je odjeknuo (bila je to prva pobjeda Dubrovnika protiv Cibone ikad) prokomentirao trener zagrebačkog kluba Ivan Rudež:
- Volio bih da mogu reći da smo ispustili bodove no to ne bi bilo fer prema Dubrovniku jer su oni odigrali bolje od nas. Imaju odličnu kemiju, dobrog razigravača a mi smo u kalkulaciji poštede nekih igrača očekivali više od onih koji su trebali iskočiti u nekim ulogama za koje očito nisu bili spremni.
U Prizrenu će cibose dočekati puna dvorana (tribine od 2000 mjesta su rasprodane) i motivirana momčad Baskhimija kojoj je to, nakon 0-3, posljednja prilika da se pokaže konkurentom u europskoj konkurenciji.
- U kontekstu onoga što smo dosad ostvarili, čeka nas utakmica visokog ičekivanja. Tu nam se otvaraju jedna željezna vrata kroz koja možemo proći. Teško je to gostovanje pred jakom publikom i morat ćemo uprijeti svim snagama. Obranom prije svega a trebat će nam i više raspoloženih igrača u napadu. A čeka nas atletična, brza momčad koja ima kombinaciju karakternih Kosovara i dobrih stranca. U zagrebačkoj utakmici su nam stvarali velike probleme sa svojom energijom i skokom u napadu. No, ako odigramo koncentrirano imamo izgleda postići priželjkivani rezultat - kazao je Cibonin trener Ivan Rudež na kojeg se nadovezao i centar Matej Rudan.
- Naši domaćini će biti sigurno jako motivirani. Oni su puno bolja momčad no što pokazuje njihov skor. Moramo se jako dobro spremiti.
A kad smo već kod pripreme, ima li trener Rudež uopće vremena za dobru pripremu.
- S obzirom na to da smo iz Dubrovnika stigli u jedan iza ponoći mi za tehničko-taktičku pripremu puno vremena nemamo pa će najbitnija biti mentalna priprema, kako pojedinačna tako i kolektivna.
Kakav je efekt na poraz u Dubrovniku imala velika gostujuća pobjeda u Reggio Emiliji. I kakav efekt bi poraz od Dubrovčana mogao imati na nastup u Prizrenu.
- To su mikro domino efekti u sezoni i sve se to odražava na mentalne amplitude igrača. I zato moramo pokrivati jedan drugome leđa kada nam ne ide. Put od osam sati autobusom iz Italije a potom samo dan i pol pripreme prije odlaska u Dubrovnik ostavili su traga. No, unatoč toma mi vjerujemo da mi u ove četiri utakmice u osam dana možemo bolje.
A kako to učiniti bez najvišeg igrača momčadi, bez centra Markusa Lončara, kojeg zbog ozljede neko vrijeme neće biti? A to samo pokazuje koliko je kratak Cibonin roster i kao takav nedostatan za ozbiljnu konkurentnost u dva natjecanja paralelno.
- Lončar će, radi rupture lista, biti izvan stroja dva do četiri tjedna i mi moramo gledati prema tržištu. Zapravo, svaki klub mora biti uvijek na tržištu jer su ozljede sastavni dio sezone a brzina reakcije je isto tako dio disanja organizacije. Isto tako, imamo igrače koji to moraju pokriti. Mi nemamo proračun da sutra možemo dovesti igrača na žeton. S onim što imamo moramo biti alkemičari, moramo biti polivalentniji. Doduše, mi smo momčad koja je dosta neiskusna i neki naši igrači su prvi put u rolama da moraju izlaziti na pozornicu u ovom dresu koje malo teži od nekih drugih dresova. Svaki igrač mora naći i onu osobnu motivaciju za dozu ponosa u svom pojedinačnom ogledu sa suparničkim igračem jer svaka utakmica nudi priliku za pojedinačnu ali i kolektivnu afirmaciju.
Zanimljivo je da istu večer, također na Kosovu, u isto vrijeme (19 sati) ali u Prištini, svoju utakmicu Sjevernoeuropske (ENBL) lige igra zagrebački Dinamo i to protiv domaće Prištine.
Ak nemremo pobijedit šampite, gdje smo onda Cibana i Dinamo?