Nikada niti jedan hrvatski nogometaš nije nastupao u nekom kolumbijskom klubu. Najbliže ispisivanju povijesti stigao je Nicholas Rafael Llanos Lohinski, nogometaš rođen 1996. godine u Rijeci, čiji su ga kolumbijski korijeni činili idealnim kandidatom za probijanje leda. U svibnju 2017. godine Llanos je potpisao trogodišnji ugovor s jednim od najvećih kolumbijskih klubova, Americom iz Calija. Činilo se tada kako će Hrvatska dobiti svog prvog predstavnika u ligi koja je desetljećima ranije, u svojoj "El Dorado" eri, privlačila i najveće svjetske zvijezde. No, umjesto debija iz snova, uslijedio je šokantan i kontroverzan kraj. Llanos ne samo da nije zaigrao za Americu, već mu je ugovor raskinut nakon samo nekoliko mjeseci, a priča koja je isplivala u javnost imala je dvije potpuno oprečne verzije koje su ostavile gorak okus.
Llanos je u medijima iznio teške optužbe, tvrdeći da je bio žrtva diskriminacije zbog Dijabetesa tipa 1. Izjavio je kako su ga u klubu tretirali "kao da ima gubu", te da mu je bolest bila prepreka za igranje, unatoč tome što je s njom normalno gradio profesionalnu karijeru. S druge strane, tadašnji predsjednik kluba Tulio Gómez ponudio je mnogo prozaičnije objašnjenje, ustvrdivši da igrač jednostavno nije zadovoljio visoke sportske kriterije trenera Hernána Torresa.
Nicholas Llanos nije nepoznato ime hrvatskoj nogometnoj javnosti. Rođen je 10. veljače 1996. u Rijeci. Njegov otac Mauricio je Kolumbijac koji je dobar dio života proveo radeći na brodu. Na kruzeru je, kako sam kaže, u ljubavnoj priči 1994. godine upoznao Riječanku Renatu Lohinski. Vjenčali su se i dobili dvojici sinova: Nicholasa i Carlosa. Nicholas je rođen u Rijeci, ali kad su mu bile dvije godine, obitelj je otišla živjeti u Kolumbiju.
– Vodio sam ga na utakmice i shvatio je da voli nogomet. Sjećam se kako smo bili na susretu Medellin - Deportivo Cali kada mi je rekao da želi biti vratar. Objasnio mi je da taj smije igrati rukom, doći do centra, ali i zabiti gol! Na toj je utakmici branio Rene Higuita (legendarni kolumbijski vratar poznat po čestim izletima izvan svoga prostora i driblinzima, a u karijeri je postigao 41 pogodak iz jedanaesteraca i slobodnih udaraca, nap. a.). Odgovorio sam ga od toga da uzme rukavice i objasnio mu da je bolje da igra. Učlanio se u Deportivo iz Calija i kad je imao 5-6 godina vodili su ga na turnire gdje je zabijao golove dječacima od 10-11 godina – ispričao je svojedobno Nicholasov otac za tjednik Max!
Zbog prirode očeva posla i duge odsutnosti, obitelj se ipak vratila u majčinu Hrvatsku kada je Nicholasu bilo šest godina.
– Najprije je igrao za Šibenik, potom je otišao u Hajduk, pa ga je Franko Bogdan povukao u Omladinac, današnji Adriatic. Ondje je igrao s Bašićem, Roguljićem, kasnije u Rijeci i s Malokuom, a trenirao ga je i Joško Vlašić. Na jednoj je utakmici Nicholas zabio tri gola, a Vlašić je povikao “Majstore, ne moraš se dokazivati, svi znaju tko si!”. Kad su najveći talenti otišli, projekt se raspao, pa smo otišli u Rijeku. Bilo je dobro do promjene struktura u klubu, a onda smo doživjeli najveće razočaranje. Čuo sam za ponude europskih velikana da Nicholas dođe na probu, a u klubu su nam govorili da ništa nije došlo, da nam oni ne moraju davati te informacije, da oni najbolje znaju što je za njega najbolje... Kasnije smo doznali da su i na papiru ponude došle. Pa jednom su došli sportski direktor i treneri Padove da ga vide, Rijeka je igrala protiv Hajduka, a trener ga je ostavio da se zagrijava 40 minuta i nije ga uveo u igru. Iako je dotad bio standardan. Prekipjelo nam je pa smo otišli – dodao je stariji Llanos.
Nicholas je bio na probama u Vitesseu i u Genoi, a nakon povratka iz Italije, u studenom 2013. skrasio se u trećeligašu Opatiji. U iščekivanju novog poziva iz Engleske, Italije, Belgije...
Kad je riječ o reprezentaciji, otac je bio svjestan da „gubi bitku...”.
– Kolumbija mu nudi da odradi mini-ciklus s njima, ali Nicholas čeka poziv Hrvatske. Ja mu svaki dan govorim: “Nogomet je prilika. Ako ti netko ponudi priliku, iskoristi je”.
Nicholas je bio na jednom okupljanju naše mlade vrste.
– S 14 godina pozvan sam na probni kamp, na dvije pripremne utakmice. Postigao sam jedini pogodak za svoju selekciju, imao sam i dvije asistencije, mislim da sam odigrao vrhunski, ali rekli su mi da nisam zadovoljio. Nisam vidio tko je to bolji od mene, ali znam da su u reprezentaciju iz te selekcije ušli Bašić, Roguljić, Bogdanov sin Luka... – prisjetio se.
Na pitanje koliko će dugo čekati Hrvatsku, Nicholas je odgovorio istom rečenicom koju je izgovorio i njegov otac.
- Nogomet je prilika. Bilo bi mi drago igrati i za Hrvatsku i za Kolumbiju, obje su mi domovine, iako mi je Hrvatska broj 1 i nadam se kockastom dresu. Neću dugo čekati jer san mi je i igrati s Falcaom i s Jamesom Rodriguezom, koji mi je uzor. Od hrvatskih igrača najbolji mi je Modrić.Nicholas Llanos u seniorskoj karijeri nastupao je za Hajduk II, Split, Dugopolje, Zadar, Croatiju Zmijavci (u dva navrata), Solin (u dva navrata) i Široki Brijeg, a Transfermarkt navodi kako je od 2024. godine član nižerazrednog irskog kluba Bridge Uniteda, ali nema pisanog traga da je za njega nastupio.