Ni u jednom se sportu utakmice reprezentacije ne prate kao u "najljepšoj sporednoj stvari na svijetu" pa tako i ovo Svjetsko prvenstvo pratiti mnogi hrvatski vrhunski sportaši, bivši i sadašnji.
Jedan od najvećih navijača vatrenih uvijek je bio Krunoslav Simon, nekad košarkaški reprezentativac, a sada direktor Hrvatskoga košarkaškog saveza.
Skačemo na svaku šansu
S obzirom na to da je odlazio na utakmice dvaju prethodnih Svjetskih nogometnih prvenstava (Rusija, Katar), zapitali smo se hoće li to biti slučaj i sa Sjevernom Amerikom.
– Košarkaška reprezentacija u to vrijeme ima pripreme za kvalifikacijske utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo tako da ove godine neće biti odlaska na samo natjecanje. Doduše, ne privlači me ni to što se Svjetsko prvenstvo održava u Sjevernoj Americi, baš kao ni ono u Kataru. I zato se već sada veselim Prvenstvu Europe, koje će se 2028. godine održati u Engleskoj, Škotskoj, Walesu i Irskoj.
Dakle, Simon će vatrene gledati u društvu košarkaških reprezentativaca, Mijatovićevih izabranika.
– S obzirom na termine utakmica, ostat ćemo koju noć dulje budni, no neka to dečkima bude za gušt.
S guštom će te utakmice protiv Engleske, Gane i Paname gledati još jedan bivši košarkaški as, dvostruki europski klupski prvak s Maccabijem, danas vlasnik privatne košarkaške akademije CEBA s adresom u Rijeci.
– Volio bih da mogu ići tamo, ali zbog obveza neću pa ću utakmice gledati u društvu prijatelja. Iako će utakmice biti prilično kasno, naviknuli smo se gledati NBA utakmice pa možemo sada i ove. Dosad smo utakmice gledali u kafiću ili kod prijatelja, pa će tako, vjerojatno, biti i sada.
Je li Vujo temperamentan navijač? Živcira li se tijekom utakmice?
– Naravno da se skače kada je prilika za pogodak ili se on zabije. I naravno da se živciram kada nam ne ide. Sportski je živcirati se, a osobito smo takvi mi Dalmatinci. Pa ja se živciram već sada zbog tog Prvenstva!
Suosjeća li pak s onima kojima se na travnjaku dogodi neki peh, kada netko skrivi jedanaesterac ili kada vratar primi pogodak iz šuta koji je bio obranjiv?
– Tijekom same utakmice suosjećam sa svima onima kojima se dogodi neki peh na terenu. Jer, i ja sam bio u situacijama da promašim šut za pobjedu i s tim sportaš mora živjeti. Dakako, na ovim prostorima to ide malo teže jer te u svakoj prilici netko na to podsjeti.
Nikola kaže da su vatreni najbolji poklisari Lijepe Naše.
– Sportaši su uvijek bili naši najbolji ambasadori, najprije košarkaši, potom tenisači, pa rukometaši i vaterpolisti, no nitko kao nogometaši. A kod njih mi se jako sviđa taj duh zajedništva, koji je, očito, temelj njihova uspjeha. Bez zajedništva ne možeš biti pri svjetskom vrhu.
Kao mlad košarkaš Nikola je odradio puno dodatnih treninga s Joškom Vlašićem, ocem atletičarke Blanke i nogometnog reprezentativca. Kako će pak on pratiti Svjetsko prvenstvo u koži roditelja?
– Gledanje reprezentacije dodatni je stres, dodatni emotivni naboj, a sa sinom u sastavu to je na neku drugu potenciju. Tada pažljivo gledam njegovu izvedbu jer znam koliko njemu znači da pokaže ono što može i da pomogne momčadi.
Ovaj vrsni atletski i kondicijski trener ima posebnu želju, a to je da se ne ponove završnice kakve smo gledali na prošlom Svjetskom prvenstvu, kada su se utakmice protiv Japanaca i Brazilaca odlučivale jedanaestercima. U oba slučaja upravo je Nikola Vlašić bio taj koji je pucao prvi.
– Volio bih da ovaj put izbjegnemo penale jer ću inače, zbog supruge, morati u blizini imati kardiologa. Kad se izvode jedanaesterci, ona pobjegne sto metara i tek je neka pozitivna ili negativna buka vrati među nas.
Mama Vlašić ne voli još nešto.
– Dosta sam emotivan navijač i onda si tijekom utakmice dopustim ono što inače ne bih kad u okruženju ima više osoba. Ona to ne može istrpjeti pa je sa strane.
Buđenje za utakmice
U kojem će društvu tata Vlašić gledati utakmice mundijala?
– Bit će to obiteljski ugođaj. S obzirom na to da imam poveći ekran, ugođaj je poseban. No na našem imanju postoji i televizor u vanjskom dnevnom boravku pa ćemo se komodat na obje strane.
Je li gledanje vatrenih na imanju Vlašićevih praćeno kakvim posebnim ritualima?
– Nemam nikakav poseban ritual, no ne volim čekati utakmicu. To vrijeme volim ispuniti aktivnostima, bilo da se rekreiram, bilo da nekoga treniram ili nešto radim u vrtu. Ne volim čekanje, to mi je gubljenje vremena. Volim da prijenos počnem pratiti u pucanj, praktički kada lopta krene s centra. Inače, ove će utakmice biti dosta kasno pa ću za neke morati vidjeti hoću li čekati ili ustati iz kreveta. To je još dvojba.