Branko Zorko dobio je nagradu za životno djelo Hrvatskog atletskog saveza. Priča o jednoj od najvećih karijera hrvatske atletike nije počela na velikom stadionu, već na običnom školskom krosu. Tamo je profesor Drago Palčić uočio 17.godišnjeg mladića iz Hodošana, učenika Srednje gospodarske škole, čiji je trkački potencijal bio očit već na prvi pogled. Prepoznavši rijedak talent, Palčić ga je odmah pozvao u AK Čelik u Križevcima. Samo dva dana kasnije, Zorko je odradio svoj prvi pravi trening, čime je započelo jedno od najdugovječnijih i najuspješnijih karijera u hrvatskom sportu. Njih dvojica, Palčić kao trener i Zorko kao njegov najistaknutiji učenik, ostat će nerazdvojni tijekom cijele 20-godišnje karijere.
Njihova suradnja postala je simbolom odanosti i vjernosti malenom klubu i gradu koji ga je sportski stvorio. Iako su ponude većih i bogatijih klubova, poput beogradske Crvene zvezde, stizale već na samom početku, Zorko je odlučio ostati u Križevcima. Trenirao je u skromnim uvjetima, trčeći šumskim stazama dok su ga, kako je sam jednom ispričao, prolaznici u čudu gledali i dobacivali mu da se "primi motike i kukuruza". Takvo okruženje nije ga obeshrabrilo, već je samo ojačalo njegovu odlučnost. Dok su drugi imali vrhunske uvjete, on je samo jednom tjedno radio intervale na pravoj atletskoj stazi. Za njega je trčanje, kako je jednostavno govorio, bilo posao, a pristupao mu je s nevjerojatnom profesionalnošću koja će ga na kraju odvesti u samu svjetsku elitu.
U osvit hrvatske neovisnosti, kada se nova država tek borila za međunarodno priznanje, Branko Zorko postao je jedan od njezinih prvih i najvažnijih sportskih ambasadora. Na današnji dana, 1992. godine, na Europskom dvoranskom prvenstvu u Genovi, osvojio je brončanu medalju na 1500 metara. Bio je to povijesni trenutak, prva međunarodna sportska medalja za samostalnu Hrvatsku. No, Zorko se nije zaustavio na tome. Već sljedeće godine, na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Torontu, ponovno osvaja broncu, donoseći Hrvatskoj prvu medalju sa svjetskih atletskih smotri. Niz je nastavio 1994. godine, osvojivši srebro na Europskom dvoranskom prvenstvu u Parizu i broncu na Europskom prvenstvu na otvorenom u Helsinkiju, što je ujedno bila i prva hrvatska medalja s europskih prvenstava na otvorenom.
Njegova izvanredna karijera nije bila obilježena samo medaljama, već i nevjerojatnom dugovječnošću. Zorko je jedan od rijetkih sportaša u svijetu koji se može pohvaliti nastupom na čak pet uzastopnih Olimpijskih igara. Olimpijski put započeo je u Seulu 1988. godine, još pod zastavom Jugoslavije. Nakon toga, kao ponosni predstavnik Hrvatske, nastupio je u Barceloni 1992., Atlanti 1996., Sydneyju 2000. i naposljetku u Ateni 2004. godine.
Njegov osobni i hrvatski rekord na 1500 metara, postavljen 8. kolovoza 1998. na prestižnom mitingu Herculis u Monaku, iznosi nevjerojatnih 3:33,30. Taj rezultat i danas ga svrstava u sam vrh europske i svjetske atletike. Zorko je također vlasnik nacionalnih rekorda na jednu milju (3:52,64), 2000 metara (4:58,02) i 3000 metara (7:48,72). Uz to, bio je prvi Hrvat koji je probio mitske granice, pretrčavši 3000 metara za manje od osam minuta (1989.) i jednu milju za manje od četiri minute (1993.). Njegovi dvoranski rekordi na 1500 metara (3:38,05) i 3000 metara (7:49,29) također i dalje stoje kao svjedočanstvo njegove dominacije.
Kako se njegova karijera bližila kraju, Zorko se sve češće borio s ozljedama koje su ga usporavale. U kasnijim godinama preuzeo je ulogu profesionalnog "zeca", odnosno pacemakera na velikim mitinzima. Čast da mu tempo diktira jedan od najboljih imali su mnogi, uključujući i legendarnog Etiopljanina Hailea Gebrselassieja, kojem je pomogao u postavljanju svjetskih rekorda.