Nakon što je, nakon 24 godine predsjedavanja, s mjesta čelnog čovjeka Hrvatskog olimpijskog odbora odstupio Zlatko Mateša, pokrenula se tema njegova nasljednika. I dok su se bivša predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i vaterpolska legenda Perica Bukić izuzeli iz te utrke, najčešće spominjana imena postala su bivši ministar financija Zdravko Marić i bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac. Obojici smo, kada se odluče, ponudili mogućnost razgovora na tu temu, a prvi se na to odlučio prof. dr. sc. Dragan Primorac.
Nedavno ste od Ante Nobila preuzeli mjesto predsjednika Hrvatskog taekwondo saveza, sporta koji je po broju medalja na velikim natjecanjima možda i najtrofejniji u Hrvatskoj. Kako je došlo do toga?
– Prije preuzimanja dužnosti predsjednika, niz godina obnašao sam funkciju potpredsjednika HTS-a, a moj današnji angažman prirodan je nastavak izvrsnog rada mojih prethodnika. Tekvondo je sport koji duboko volim i kojem sam posvećen još od ranih osamdesetih godina. Sljedeće godine obilježit ćemo 40. obljetnicu TKD kluba Kocunar, prvog WTF kluba u južnoj Hrvatskoj, koji sam osnovao u Splitu 17. studenoga 1987. Uz tekvondo me vežu snažne i trajne emocije – od sportskih uspjeha i osvajanja medalja do sudbonosnih trenutaka na početku Domovinskog rata. TK Kocunar ima posebno mjesto i duboku prepoznatljivost u hrvatskom društvu. Već 14. siječnja 1991. svi članovi prvog tima kluba dragovoljno su se uključili u obranu Hrvatske. Šestorica naših članova i prijatelja položila su život za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Kao trajno priznanje toj žrtvi i doprinosu, HOO i Ministarstvo hrvatskih branitelja dodijelili su 2025. godine Kocunar priznanja za izniman doprinos obrani RH. Upravo zbog svega navedenog bilo je prirodno prihvatiti poziv tadašnjeg predsjednika Nobila i Upravnog odbora da svojim radom, znanjem i entuzijazmom dam doprinos daljnjem razvoju hrvatskog tekvondoa.
Predstavljajući se nedavno tekvondaškim reprezentativcima, pozvali ste one koji mogu izdvojiti vrijeme da prisustvuju skorašnjem skupu nobelovaca u Dubrovniku koji već tradicionalno organizirate.
Nobelovci u Dubrovniku
– Naši reprezentativci kontinuirano potvrđuju svoju izvrsnost i na najbolji mogući način predstavljaju Hrvatsku u svijetu. Među njima je i niz mladih intelektualaca, a neki se već usmjeravaju prema medicini. Rekao sam im da izvrsnost u sportu i znanosti ide ruku pod ruku te sam im želio omogućiti sudjelovanje u radu jednog od najvažnijih svjetskih znanstvenih događaja iz područja personalizirane medicine i primjene umjetne inteligencije u medicini: "ISABS and Mayo Clinic Conference: 14th Conference: Advances in Application of Artificial Intelligence in Precision Medicine", koja se održava u Dubrovniku od 15. do 19. lipnja. Tijekom kongresa obradit će se brojne teme iz sportske medicine, od prevencije iznenadne srčane smrti sportaša do regenerativne medicine, a u program je uključena i Zdravstvena i antidopinška komisija Europskih olimpijskih odbora, čiji sam član. O snazi ovog kongresa, koji organiziramo u suradnji s vodećom američkom bolnicom Mayo Clinic, najbolje govori podatak da je do danas na tim prestižnim skupovima sudjelovalo više od 7000 znanstvenika te oko 800 pozvanih predavača iz 85 zemalja. Među njima je bilo i deset dobitnika Nobelove nagrade. Ove godine u radu kongresa sudjelovat će više od 600 vrhunskih znanstvenika i liječnika iz najuglednijih svjetskih institucija, poput University of Pittsburgh Medical Center, John Hopkins University, Harvard Medical School, Mayo Clinic, MIT, Penn State University, Stanford University i drugih.
Autor ste približno 400 znanstvenih radova i kongresnih priopćenja te tridesetak knjiga ili poglavlja i po kriterijima Sveučilišta Stanford spadate u dva posto najutjecajnijih znanstvenika u svijetu. Imate karijeru u medicinskoj genetici i biomedicini, pionir ste integriranog pristupa uvođenju personalizirane medicine u kliničku praksu. Što vas onda tako snažno privlači sportu?
– Sport mi je oduvijek bio inspiracija jer u njemu prepoznajem sve ono što definira i znanost – disciplinu, upornost i spremnost da iz dana u dan pomičete vlastite granice. U bolnici, laboratoriju i u dvorani vrijede ista pravila: nema prečaca, nema kompromisa kada je riječ o izvrsnosti. Sport me oblikovao kao čovjeka puno prije nego što sam postao znanstvenik. Naučio me kako se nositi s porazima, kako ostati skroman u pobjedi i kako u svakom trenutku pronaći snagu za još jedan korak naprijed. Upravo te vrijednosti bile su ključne i u mojoj znanstvenoj karijeri. Uz to, sport ima nešto što je teško opisati, a duboko se osjeća – on povezuje ljude, stvara zajedništvo i budi emocije koje nadilaze granice jezika, kulture i profesije. Kada gledam naše sportaše kako predstavljaju Hrvatsku, vidim istu strast i odlučnost koju nastojim prenijeti i u medicinu, posebice u personalizirani pristup svakom pacijentu. Za mene sport i znanost nisu odvojeni svjetovi – oni su dva izraza iste težnje: da budemo bolji, da stvaramo vrijednost i da svojim radom ostavimo trag koji nadilazi nas same.
Ispričajte nam ukratko svoju sportsku povijest?
– Prije nekoliko danas susreo sam se s legendarnim splitskim i mojim nekadašnjim trenerom borilačkih sportova Petrom Mijićem, koji me podsjetio na 1973. godinu – trenutak kada sam napravio svoje prve korake u borilačkim sportovima, započevši karate treninzima u KK Borac u Splitu, a potom i u KK Marjan. Nogomet me ubrzo odveo na Stari plac, u omladinski pogon Hajduka, pod vodstvom Sergeja Krešića. Nakon toga nastavio sam još neko vrijeme trenirati nogomet u RNK Split i HNK Solin. Atletiku sam trenirao u Atletskom klubu Split 80, kasnije AK Hajduk, pod vodstvom Ivana Akrapa. Od 1984. godine moja potpuna posvećenost usmjerena je prema tekvondou, gdje sam trenirao pod vodstvom jednog od utemeljitelja hrvatskog tekvondoa, Nikole Pečka. Kao član njegova TKD kluba Centar iz Zagreba osvojio sam naslov juniorskog viceprvaka bivše države. Već 1987. osnovao sam TKD klub Kocunar, prvi WTF klub u južnoj Hrvatskoj. Kroz njega su prošle tisuće mladih ljudi, a broj osvojenih medalja i sportskih uspjeha gotovo je nemoguće pobrojiti. Sport je, bez ikakve sumnje, duboko obilježio moj životni put. Oblikovao je moju osobnost i usmjerio moj životni put.
Legendarni trener splitske atletike Ivan Akrap nedavno je otkrio još jednu tajnu vezanu uz vas i atletiku. "Dragan Primorac bio je jako talentiran trkač, da je ostao u atletici, mogao je napraviti velike rezultate na 400 m i 800 m, imao je tehniku i korak kao Sušanj, i još urođenu brzinsku izdržljivost, ali krenuo je u nauku, i tamo je svjetska marka.
– Atletika je uistinu "kraljica sporta" i hrvatska atletika naš je ponos. Prije nekoliko dana na splitskom Marjanu susreo sam Ivana, koji me podsjetio na ta vremena te da sam još kao junior, 1981./82. godine, trčao 1000 metara za 2:36 minuta. Atletika je i danas u mojim venama – redovito trčim, pa tako svaki tjedan s prijateljima, u dobrom ritmu, istrčim i do dvadesetak kilometara.
Upravljačko iskustvo stekli ste kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta?
– Donijeli smo novi Zakon o sportu kojim su stvoreni uvjeti za sveobuhvatan razvoj sporta – od školskog i rekreacijskog do vrhunskog. Po prvi put omogućeno je i zakonsko spašavanje hrvatskog sporta od stečaja kroz model preoblikovanja, čime je riješen dugogodišnji sustavni problem jer je do tada funkcioniranje i financiranje velikog broja klubova bilo u neskladu sa Zakonom o trgovačkim društvima. Definirali smo sustav državnih nagrada za osvajače medalja na Olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, čime je država osigurala financijsku sigurnost i priznanje za vrhunske sportaše, a pokrenut je niz programa potpore za darovite mlade sportaše. U mom mandatu izgrađeno je čak 211 školskih sportskih dvorana, dok ih je npr. u razdoblju od 1991. do 2004. bilo izgrađeno svega 57. Time su stvoreni ključni preduvjeti da se djeca i mladi diljem Hrvatske mogu baviti sportom tijekom cijele godine. Istodobno je broj djece i mladih uključenih u sport povećan sa 100.000 na 230.000, što predstavlja jedan od najvećih iskoraka u dostupnosti sporta u Hrvatskoj. Osnovan je i Hrvatski školski sportski savez – prva institucija koja se sustavno posvetila uključivanju učenika osnovnih i srednjih škola u sport. Pokrenuli smo i Univerzalnu sportsku školu, program namijenjen djeci od 6 do 10 godina, s ciljem razvoja osnovnih motoričkih vještina i stvaranja navike svakodnevne tjelesne aktivnosti. Sve ove mjere imale su jedan jasan cilj – učiniti sport dostupnim svakom djetetu i pretvoriti ga u temelj zdravog, aktivnog i odgovornog društva. Snažno smo pokrenuli bavljenje sporta na sveučilištima, ustrojili informacijski sustav u sportu, osnovali Hrvatsku agenciju za borbu protiv dopinga u sportu.
Koje sve funkcije obnašate u sportu?
– Šest godina, kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta, radio sam na izradi i provedbi sportske politike, s jasnim ciljem razvoja sporta na svim razinama – od školskog do vrhunskog. Član sam Zdravstvene i antidopinške komisije Europskih olimpijskih odbora, te Vijeća Europske tekvondo unije. Član sam Vijeća HOO-a i Zdravstvene komisije HOO-a te predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog odbojkaškog saveza te član Zdravstvene komisije Svjetske odbojkaške federacije. Niz godina obnašao sam i dužnost predsjednika Zdravstvene komisije HNS-a, a danas djelujem kao savjetnik predsjednika HNS-a za znanost i zdravstvo.
Napravili ste svjetski prepoznatljive iskorake u medicinskoj struci, vezano uz zdravlje sportaša?
–Naš znanstveni i klinički rad dao je iznimno snažan doprinos razvoju regenerativne medicine, osobito u primjeni mikrofragmentiranog masnog tkiva kao izvora mezenhimnih matičnih stanica (MSC) u liječenju oštećenja zglobne hrskavice. Godine 2017. među prvima u svijetu dokazali smo molekularne mehanizme djelovanja mikrofragmentiranog masnog tkiva na regeneraciju hijaline hrskavice, čime smo otvorili nove perspektive u biološkom liječenju degenerativnih i traumatskih oštećenja zglobova. Kao predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog nogometnog saveza, 2020. godine uveli smo, u suradnji s vodećim američkim i njemačkim znanstvenicima, sofisticiranu genetičku analizu 294 gena povezanih s rizikom od iznenadne srčane smrti kod sportaša. Time smo kroz tzv. hrvatski model prevencije iznenadne srčane smrti sportaša postavili nove globalne standarde u preventivnoj sportskoj medicini, integrirajući genomiku u rutinsku procjenu zdravstvenog rizika. Kao predsjednik Zdravstvene komisije HNS-a, zajedno sa suradnicima i uz snažnu potporu HNS-a, model smo predstavili Fifi te Uefi. Time je ostvaren značajan iskorak u primjeni personalizirane medicine u upravljanju zdravstvenim rizicima u sportu na globalnoj razini. Nakon što smo u rujnu 2024. godine, u suradnji s američkim partnerima, u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina proveli prvo sekvenciranje cijelog genoma s kliničkom interpretacijom u Hrvatskoj, u kliničku praksu uveli smo i nutrigenomiku. Ovaj pristup omogućuje individualiziranu optimizaciju prehrane temeljenu na genetičkom profilu, čime dodatno unapređujemo performanse, oporavak i dugoročno zdravlje sportaša, ali i šire populacije.
Sport sada treba jedinstvo
Spominjete se kao potencijalni kandidat za HOO? Jeste li donijeli odluku idete li u tu izbornu utrku?
– Osobno me ostavka predsjednika Zlatka Mateše iznimno iznenadila. Želim dobro hrvatskom sportu i ovih dana sam u intenzivnim razgovorima s brojnim sportašima i sportskim prijateljima, kako bi iznašli najoptimalnije rješenje za budućnost hrvatskog sporta.
Ako se odlučite, jeste li spremni i na neugodniji dio kontrakampanje jer s obzirom na to da dolazite iz pojedinačnog takozvanog malog olimpijskog sporta možda nećete biti po volji nekim velikim sportovima?
– Neovisno o mojoj konačnoj odluci, važno je jasno i nedvosmisleno istaknuti da je hrvatski sport globalno prepoznatljiv brend i jedno od naših najvrednijih nacionalnih bogatstava. Upravo zato podjele unutar sporta nisu samo štetne – one dugoročno podrivaju sustav i ugrožavaju sve koji u njemu djeluju. Budućnost hrvatskog sporta mora počivati na čvrstim temeljima transparentnosti, jasno definiranih kriterija izvrsnosti i mjerljivih rezultata – bez obzira na to radi li se o individualnom ili kolektivnom, olimpijskom ili neolimpijskom sportu. Transparentnost nije opcija, nego apsolutni imperativ: svaki euro javnih sredstava mora biti dodijeljen, korišten i nadziran prema najvišim standardima odgovornosti. Sudjelovati u kampanjama koje produbljuju podjele, stvaraju nestabilnost ili potiču sukobe u sportu nije samo pogrešno – to je izrazito štetno i duboko kontraproduktivno, osobito u trenutku kada država ulaže više nego ikada u njegov razvoj. Hrvatski sport danas treba jedinstvo, jasno vodstvo i odgovornost. A svatko tko svjesno djeluje suprotno tim vrijednostima, mora biti spreman na to da će ga sportska javnost prepoznati.
Kakav je odnos između bolnice u kojoj ste predsjednik Upravnog vijeća i Hrvatskog olimpijskog odbora? Ima li taj odnos potencijal konflikta interesa?
– Već niz godina Specijalna bolnica Sv. Katarina i Hrvatski olimpijski odbor nemaju nikakav ugovorni odnos. Dok je takva suradnja postojala 2016. godine, bolnica je sportašima u olimpijskom programu HOO-a omogućavala besplatne dijagnostičke preglede (MRI, UZV) te preglede kod specijalista, uz povlaštene cijene za ostale usluge. Međutim, nakon mog ulaska u Vijeće HOO-a, predložio sam – što je i prihvaćeno – da se taj ugovor suspendira. Nakon toga HOO je uspostavio, mimo nas, suradnju s drugim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Stoga je u posljednjih šest godina na zamolbu HOO-a, bolnica realizirala samo s četiri usluge za njihove potrebe. U međuvremenu, zahvaljujući našoj globalnoj reputaciji u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina su se liječili brojni vrhunski sportaši uključujući i igrače Premier Lige i NBA Lige... Među njima su bili Garry Kasparov, Luka Modrić, Goran Ivanišević, Bojan Bogdanović, Dino Rađa, Marin Čilić, Mirko Filipović, Jusuf Nurkić, Gordan Giriček i mnogi drugi.
Primorac je lik, daleko ispred vremena, ali najvrjednije je što je dao Sanaderu ostavku kad mu je pokušao smanjiti proračun za obrazovanje. Da nije Primorac izgradio Sveučilište u Osijeku, Hravtska bi danas bila pokopana.