Jutro 2. svibnja 2013. godine donijelo je šok i nevjericu u švedski grad Solnu, ali i u čitavu Hrvatsku. Ivan Turina, omiljeni vratar tamošnjeg kluba AIK, preminuo je u snu u svom stanu. Njegova supruga nije shvatila što se dogodilo sve do jutra, kada je zatekla stravičan prizor.
Iako se znalo da je imao urođenu srčanu manu, bio je pod stalnim liječničkim nadzorom i smatran potpuno zdravim za bavljenje profesionalnim sportom. Obdukcija je kasnije potvrdila da je uzrok smrti bila iznenadna srčana aritmija. Tragedija je bila tim veća što je iza sebe ostavio jednogodišnje kćeri blizanke i suprugu koja je u tom trenutku bila trudna s njihovim trećim djetetom. Vijest o smrti 32-godišnjeg sportaša odjeknula je nogometnim svijetom i ostavila u tuzi sve koji su ga poznavali.
Njegov nogometni put započeo je u rodnom Zagrebu, u omladinskoj školi Dinama, kluba za koji je bio vezan od djetinjstva. Profesionalnu karijeru započeo je 1998. godine, no put do statusa prvog vratara nije bio lak. Kalio se na posudbama u Croatiji Sesvete, Kamen Ingradu i Osijeku prije nego što je konačno dobio priliku u matičnom klubu. Vrhunac karijere u Dinamu doživio je u sezoni 2005./2006., kada je kao prvi vratar bio jedan od ključnih igrača u osvajanju naslova prvaka nakon tri godine čekanja. Ipak, njegova sreća nije dugo trajala. Nakon ispadanja iz Kupa Uefe od francuskog Auxerrea, kada su ga kritizirali zbog primljenog gola s velike udaljenosti, Turina je izgubio mjesto u prvoj postavi i na golu ga je zamijenio Filip Lončarić.
Nakon odlaska iz Dinama 2007. godine, Turina je potražio nove izazove u inozemstvu. Prvo je jednu sezonu proveo u grčkom klubu Skoda Xanthi, a zatim je prešao u poljski Lech Poznań. U Poljskoj je ostavio dobar dojam, odigravši 12 prvenstvenih utakmica i šest u Kupu Uefe, a s klubom je uspio osvojiti i Poljski kup. Unatoč uspjehu, u rujnu 2009. raskinuo je ugovor i vratio se trenirati s Dinamom. Početkom 2010. godine ponovno je potpisao za zagrebački klub, ovoga puta kao zamjena Tomislavu Butini, upisavši samo jedan nastup prije nego što je otvorio najvažnije poglavlje svoje karijere.
U ljeto 2010. godine potpisao je za švedski AIK iz Stockholma i vrlo brzo postao puno više od običnog igrača. Svojim obranama, ali i vedrim i prijateljskim duhom, osvojio je srca navijača i postao jedan od najpopularnijih igrača u cijeloj ligi. Smatrali su ga jednim od najboljih vratara švedskog prvenstva, a klupski čelnici opisivali su ga kao "oličenje vođe". Koliko su ga cijenili, svjedoči i činjenica da je samo nekoliko mjeseci prije smrti potpisao novi ugovor koji ga je s klubom vezao do 2016. godine. Njegov trener Andreas Alm kasnije je s tugom rekao: "Nevjerojatno je da osoba koja je bila tako puna života više nije s nama. Nedostajat će nam njegov smijeh i jedinstveni način na koji nas je sve grlio."
U danima nakon njegove smrti, švedski nogomet pokazao je svoje najljepše lice. Već sljedećeg dana, na utakmici između Malmöa i Norrköpinga, igra je zaustavljena u 27. minuti, broju koji je Turina nosio na dresu, kako bi mu se pljeskom odala počast. No, najemotivniji trenutak dogodio se nekoliko dana kasnije, kada je AIK igrao svoju prvu utakmicu bez voljenog vratara protiv ljutih rivala IFK Göteborga. Atmosfera na Friends Areni bila je neopisiva. Iza gola je podignut ogroman portret Turine s natpisom "Zauvijek naš heroj". Igrači AIK-a izašli su na teren u posebnim dresovima s brojem 27. Utakmica je bila nabijena emocijama i dramom: AIK je u samo jednoj minuti promašio dva jedanaesterca, a potom primio gol iz kaznenog udarca. Činilo se da je sve izgubljeno.
A onda je stigla 27. minuta. Utakmica je prekinuta, a na velikom ekranu pojavila se Turinina slika. Cijeli stadion, svih 24.211 gledatelja, uključujući i navijače suparničkog Göteborga, ustao je i počeo gromoglasno skandirati njegovo ime. Bio je to trenutak tragične ljepote i jedinstva, nezabilježen u povijesti rivalstva ta dva kluba. Od tog trenutka na terenu je postojala samo jedna momčad. AIK je preokrenuo rezultat i pobijedio 3:1, u jednoj od najpamtljivijih utakmica švedskog nogometa. Ta pobjeda bila je za Ivana.
Ubrzo nakon toga, 13. svibnja, AIK i Dinamo Zagreb organizirali su humanitarnu utakmicu u njegovu čast na Friends Areni. Utakmica se igrala u posebnom formatu - dva poluvremena po 27 minuta. Više od osam tisuća ljudi došlo je odati počast preminulom vrataru, a sav prihod od utakmice doniran je njegovoj obitelji kako bi im se pomoglo u najtežim trenucima. Bio je to dirljiv oproštaj od čovjeka koji je spojio svoja dva najvažnija i najdraža kluba.