Lako je voljeti neku sportsku momčad kad joj ide dobro, kad pobjeđuje, kad stižu titule i kad sve djeluje idealno... Malo je teže to činiti kad je situacija potpuno suprotna. Znaju to navijači New York Knicksa jako dobro, ipak je riječ o momčadi koja pet godina nije vidjela doigravanje, titulu nije osvojila već 45 godina, doslovno je kanta za napucavanje i uz sve to ima nevjerojatnu nesreću s ozljedama. Primjerice, kao u slučaju Kristapsa Porzingisa.
Velika isplativost
No u hrvatskim okvirima lideri kluba mogli bi reći da unatoč rezultatskim problemima posluju fenomenalno, hrane tisuće usta, uplaćuju milijune i milijune američkih dolara u proračun...
Navijače za to nije briga, ponajprije jer američke prilike funkcioniraju ‘ponešto’ drukčije od hrvatskih. Jer, isti ti navijači zaslužni su za to da Knicksi prema Forbesu vrijede 3,7 milijardi dolara, više od ijednog NBA ili košarkaškog kluba. Ukupno, kad se gledaju sve sportske momčadi, sedmi su na svijetu po vrijednosti.
Čak i Golden State Warriorsi, trostruki prvaci u posljednje četiri sezone, stoje iza njih s 400 milijuna dolara manje. Kako je to moguće?
Pa zbog činjenice da su Knicksi brend i New York je poseban grad u kojem nema prolaznika kao u kalifornijskim prostranstvima. Također, Knicksi nisu prolazni trend, Knicksi su institucija. I održavaju je enormni kapital vlasnika Jamesa Dolana te odanost navijača.
Naravno, u prilog cijeloj priči o klubu koji ima samo dvije titule (1970. i 1973.) ide i to da osim njih ne postoji NBA klub u gradu od 8,5 milijuna stanovnika.
– Netsi? Molim te, oni se ne računaju – jasno je redatelj Spike Lee opisao dolazak te momčadi iz New Jerseya u New York.
Samo, bilo bi prejednostavno reći da je to jedini razlog, ima još američkih gradova s milijunima stanovnika i jednom NBA momčadi bogatije rezultatske povijesti, ali New York ipak jest nešto drukčije.
Zadrani bi rekli “Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku” da bi opisali fenomen tog sporta u svom gradu. Zadar ima stotinjak tisuća stanovnika, New York 85 puta više, a na svakom uglu postoji košarkaško igralište. Košarka je dio popularne kulture New Yorka otkako postoji. Bilo da je riječ o glazbi, plesu, grafitima, performansima... Ništa ne ide bez košarke. A sve objedinjuju Knicksi, ma koliko god bili neuspješni. Zapravo, u tom i jest cijelo zadovoljstvo, biti konstantni autsajder, predmet sprdnje, probudi to određeni ponos kod Njujorčana, ionako iznimno vezanih za svoju metropolu, toliko važnu za cijeli svijet.
Dakle, kako je onda moguće da rezultatski ta franšiza bude toliko loša? Ponajprije, ta odanost Njujorčana dvosjekli je mač jer uprava zna da će navijači biti uz momčad što god da se dogodilo, kupovat će ulaznice, kupovat će rekvizite, trošit će novac na svim stranama. Uz to, bez obzira na to koliko rezultati bili loši, New York će ostati metropola i imat će samo Knickse. A tu je i financijski oslonac zahvaljujućiobitelji Dolan... Charles Dolan (91) osnivač je Madison Square Garden Companyja, u kojem Knicksi igraju i kojem zapravo odgovaraju. Od 1999. posao je preuzeo sin James.
Čekanje nekih drugih imena
Samo, on katastrofalno vodi Knickse, ponajprije jer je i njemu dvosjekli mač ono što mu je prednost – kapital koji djeluje kao neograničen. U 19 sezona s njim samo šest puta izborili su doigravanje, a četiri puta ispali su u prvoj rundi. Da ne zna do rezultata, to je jasno, ali isto je tako jasno da zna generirati sve više prihoda. Investitori se zato nemaju razloga maknuti ga od kluba i Knicksi ostaju stabilna institucija u gradu u kojem je košarka način života.
Neki će reći da su svi koji vjeruju u Knickse mazohisti, ali prije bi se moglo reći da su nepopravljivi optimisti. Kojima bi se vjera mogla napokon isplatiti. Ali ne ove sezone, vjerojatno ne ni sljedeće, ali u sljedećih od tri do pet godina Knickerbockersi bi trebali biti barem na vrhu Istoka.
Kyrie Irving prvi je na listi želja Knicka za sezonu 2019./2020. i on to čak otvoreno naslućuje kao svoju odrednicu u karijeri. A on kao suigrač je iznimno poželjan, zbog čega glasine o dolasku Kembe Walkera i Klaya Thompsona s njim u paketu “drže vodu”. Uz Porzingisa, Kantera i potencijalnu megazvijezdu u vidu tek draftiranog Kevina Knoxa, Knicksi bi napokon mogli biti relevantni. I to ne samo u financijskom smislu.
Možda se potom dogodi čudo i prestanu priče “u ovo vrijeme dogodine” kao u “Mućkama” pa generacija iz 1970. i 1973. prestane lebdjeti nad franšizom poput nekakvih duhova, o kojima se sve zna, ali rijetki ih uistinu i pamte.
Možda nakon Earla Monroea i Jerryja Lucasa u legendu uđu neka druga imena, opipljivija i bliža tolikim generacijama koje ne znaju kako je proslaviti uspjehe Knicksa.
knicksi više nisu moćna ekipa .vec 20 godina su na dnu istoka bili sui davno jaki ,ewing oakley starks mason, tko ih se sjeca više ?šta će im novci kad naslov nisu osvojili još od 1973