Hrvatski hrvač Ivan Huklek postao je osvajač brončane medalje s Olimpijskih igara u Tokiju više od četiri godine nakon održavanja nakon što je Međunarodna sportska arbitraža (CAS) u petak odbila žalbu srpskog predstavnika Zuraba Datunašvilija koji je diskvalificiran zbog višestrukog kršenja antidopinških pravila.
Huklek je u Tokiju izgubio dvoboj za brončanu medalju u kategoriji do 87 kilograma upravo od Datunašvilija, ali kasnije je utvrđeno kako je srpski reprezentativac gruzijskog porijekla u svibnju 2021. godine, dva mjeseca prije održavanja OI u Tokiju manipulirao s davanjem uzorka urina na kontrolu.
Najnovijeg, 48. hrvatskog osvajača medalje na ljetnim Olimpijskim igrama zatekli smo odmah po saznanju ove vijesti, na domjenku emisije Sport Nedjeljom. Naš hrvač je bio iznimno zadovoljan vijestima te je ekskluzivno govorio za Večernji list.
- Što reći? Sretan sam. Sretan sam zato što je pravda pobjedila, i to je ono što je najbitnije. Objavljeno je da su sve žalbe odbačene, i sad čekam još samo službenu promjenu plasmana i daljnje procedure za koje ne znam kako idu, ali jako mi je drago i sretan sam.
S obzirom da se situacija odužila, jeste li vjerovali da će žalbe biti odbijene? Govorilo se da je velika vjerojatnost za to, ali čovjek nikad ne zna...
- Tako je, nikad se ne zna. Proces žalbe je trajao više od godinu dana. Vjerovao sam da ću dočekati taj trenutak.
Budući da postoji više mogućih scenarija, kako biste voljeli primiti tu medalju?
- Da, vi ste me upoznali s tim da postoji više opcija kako bi se naknadno dobila ta olimpijska medalja. Nisam previše iskreno razmišljao o tome jer sam čekao tu potvru, ali ovako bih sad na prvu rekao da bi najljepše bilo čak otići u Švicarsku u Međunarodni olimpijski odbor i tamo preuzeti medalju.
Uostalom, to bi bila sjajna prilika i da u Lausanneu vidite olimpijski muzej
- Istina. Nikad nisam ni bio tamo, niti gledao kako to ustvari izgleda. Bilo bi stvarno lijepo to obići, i to uz olimpijsku medalju.
Kako sad proslaviti ovo, pogoto s tim nekim osjećajem odgođenog slavlja?
- Morat ću prvo vidjeti kako će se sve to odviti i korigirati s klubom, Savezom, ima tu sada puno stvari, pa sada previše i ne razmišljam o nekom slavlju. Čekam službenu promjenu plasmana, pa onda može doći do fešte.
Što ovo znači za nastavak vaše karijere? Hrvanje je jedan 'rudarski' sport, jedan od najtežih sportova kojim se čovjek može baviti
- Evo, prije dva mjeseca je završilo svjetsko prvenstvo na kojem sam završio na devetom mjestu. I od tada stvarno imam veliku želju raditi još i više nego prije. Želim pokazati da mogu biti bolji. A ovo samo može biti jedan dodatan poticaj. Plan mi je sigurno hrvati i do Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine.
VEZANI ČLANCI:
Obiteljski ste čovjek. Jesu li vaši kod kuće saznali ove vijesti?
- Jesu, oni su prvi saznali, žena i roditelji. Imam i dvoje djece, a kći je baš jučer imala prvi rođendan, tako da se sve poklopilo. Sin Noa je stariji, on ima četiri godine, i prije nekih mjesec i pol dana je i on krenuo s prijateljima trenirati hrvanje. Drago mi ga je vidjeti u dvorani.
Vidite li svoju djecu u sportu u budućnosti?
- Svakako da ih vidim. Ne mora to nužno biti profesionalni sport, ali sport je odraz zdravlja čovjeka. Naravno da bih volio da cijeli život ostanu u bilo kojem sportu, ne mora to biti ni hrvanje - zaključio je Ivan Huklek.