Per Karlen, legendarni pivot švedske rukometne reprezentacije i dvostruki olimpijski viceprvak, danas vodi najtežu bitku svog života. Slika koja je obišla svijet ovih dana nije bila slika pobjedničkog slavlja ili atraktivnog pogotka, već krupni plan lica čovjeka slomljenog emocijama. Dok je s tribina dvorane u Malmöu odjekivao gromoglasan pljesak, a tisuće navijača skandiralo njegovo ime, Per Karlen, legendarni "Pelle", nije mogao zaustaviti suze. Čovjek koji je desetljećima bio sinonim za nesalomljivu stijenu na rukometnom terenu, pivot kojeg protivničke obrane nisu mogle pomaknuti, stajao je pred svojim narodom ogoljen, ranjiv, ali nevjerojatno snažan. Nakon teških kemoterapija i operacija koje su mu promijenile život, Karlen je smogao snage doći u Malmö Arenu i podržati svoju reprezentaciju.
Za mlađe generacije, koje ga možda ne pamte kao igrača, Per Karlen je bio jedan od stupova legendarne švedske generacije poznate kao "Bengan Boys", momčadi koja je pod vodstvom trenera Bengta Johanssona dominirala svjetskim rukometom krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina. Vrhunac te generacije dogodio se 1990. godine u Čehoslovačkoj, kada su osvojili svjetsko zlato, a Karlen je bio jedan od najzaslužnijih. Uslijedilo je i zlato na prvom Europskom prvenstvu 1994. u Portugalu te dvije uzastopne srebrne olimpijske medalje, u Barceloni 1992. i Atlanti 1996., gdje su u oba finala poraženi od tada moćnih reprezentacija ZND-a, odnosno Hrvatske.
Njegova karijera u žutom dresu švedske reprezentacije je impresivna. Odigrao je čak 329 utakmica i postigao 1032 pogotka. Nastupio je na čak četiri Olimpijske igre, od Los Angelesa 1984. do Atlante 1996., što ga svrstava u rijetku skupinu sportaša s takvim postignućem. Klupska karijera vodila ga je od domaćih klubova poput Heima i Drotta do vrhunskih španjolskih momčadi kao što su Granollers i Atlético Madrid. Ipak, poseban trenutak u klupskoj karijeri doživio je 1992. godine kada je s Ystads IF-om osvojio naslov prvaka Švedske. No kraj igračke karijere za njega je bio samo novi početak. Ubrzo se posvetio trenerskom poslu, gdje je također ostvario zapažene uspjehe vodeći vrhunske europske klubove poput njemačkih velikana SG Flensburg-Handewitta i HSV Hamburga.
Njegovo znanje i autoritet prenosili su se na nove generacije, a jedno je vrijeme bio i izbornik reprezentacije Izraela.
Sve se promijenilo u travnju 2023. godine. Nakon što je osjetio zdravstvene tegobe, stigla je dijagnoza koja ledi krv u žilama – rak debelog crijeva u četvrtom stadiju, s metastazama na jetri i plućima. Liječničke prognoze bile su iznimno loše. Čovjek koji je cijeli život bio simbol zdravlja i snage odjednom se suočio s neprijateljem kojeg nije mogao nadjačati na terenu. Uslijedilo je razdoblje teških kemoterapija, iscrpljujućih operacija i borbe za svaki novi dan. Dok su mu liječnici davali male šanse, on je odbijao predaju. U tišini, uz podršku obitelji, prolazio je kroz najteže trenutke, pokazujući istu onu borbenost koja ga je krasila i u dresu reprezentacije. Kako je sam izjavio, uspio je pobijediti rak na jetri i debelom crijevu, no borba s metastazama na plućima i dalje traje, a pred njim je novi ciklus liječenja.
Sportski geni očito su se prenijeli na njegovu djecu. Sin Oscar Carlén bio je iznimno talentiran rukometaš, desni vanjski igrač koji je također nosio dres švedske reprezentacije, no teška ozljeda koljena prerano je prekinula njegovu igračku karijeru. Ipak, Oscar je ostao u rukometu i postao vrlo uspješan trener. Kći Hilda Carlén također je izgradila impresivnu sportsku karijeru, ali u drugom sportu. Kao profesionalna nogometna vratarka, branila je boje švedske reprezentacije i osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 2016. godine.