Tomislav Pucar, najbolji hrvatski stolnotenisač, rano je završio nastup na WTT Contender turniru u Zagrebu, Nakon što je u prvom kolu pobijedio Lima iz Južne Koreje, u drugom je izgubio od prvog nositelja i trećeg igrača svjetske rang-liste Japanca Harimota (0:3).
Previše nositelja
– Čim sam vidio ždrijeb, znao sam da neće biti lako. S Limom sam igrao na Olimpijskim igrama u Parizu, gdje me uvjerljivo pobijedio. Opet, bio sam u dobroj formi jer sam dva turnira uoči Zagreb jako dobro odigrao. Nakon što sam pobijedio Lima, došao je susret s Harimotom. Igrao sam s njim dvaput prije toga. U prvom susretu sam izgubio, drugi put sam ga pobijedio. Malo je promijenio taktiku, imao sam prve napade, ali našao je za to rješenja i ostvario je puno bodova iz obrane. Žao mi je što na WTT turnirima stavljaju osam nositelja na 32 igrača u prvom kolu. Dakle, ako nisi nositelj, možeš u prvom kolu dobiti nekoga iz top pet svjetske rang-liste i odmah ispasti. Tako je bilo i na zadnjem svjetskom prvenstvu. Od 132 igrača čak su 32 bila nositelji. Na svjetskoj rang-listi sam 34. pa sam teorijski u prvom kolu mogao igrati protiv prvog nositelja, što je za mene katastrofalan sistem – kaže Pucar.
U sezoni imate jako puno turnira, gotovo kao u tenisu, igra se svaki vikend?
– Da, zaredali su se turniri tako da sam stalno na putu. Nije baš svaki vikend, ali zna se dogoditi da sam pet-šest vikenda na turnirima. Evo, već ovaj tjedan putujem u Las Vegas, na Smash turnir. To je drugi put kako idem u taj grad, ovog će puta sa mnom i supruga pa ćemo nakon turnira malo ostati kao turisti. Krajem srpnja očekuje me turnir u Nigeriji. Tamo nikad nisam bio pa idem vidjeti kako će to izgledati. Jednostavno moram igrati na puno turnira kako bi skupljao bodove za svjetsku rang-listu i kako bih upao na Champions turnire, na kojima igraju samo prva 32 s rang-liste. Za sada sam prva rezerva za Champion turnire. Šteta što takvih turnira nema više, mislim da su samo pet godišnje. Na tim turnirima se za prolazak prvoga kola dobiva 90 bodova, što je jako puno.
Ima li uopće dobrih novčanih nagrada na turnirima u stolnom tenisu?
– Daleko je to od nagrada koje daje tenis. Primjerice, na Smash turniru sam dolazak je 4200 dolara. Prije je to bilo više. Ako dođete do kraja, onda se može lijepo zaraditi. Pobjednik Smash turnira zaradi 60.000 dolara, ali i 1400 bodova. Nagradni fond tih turnira je dva milijuna dolara. WTT Contender u Zagrebu davao je 8500 dolara za prolazak prvoga kola, a pobjednik je dobio 35.000 dolara. Inače, najveća zarada igračima su nastupi za klubove. Pravila su takva da pojedini igrač može igrati za tri različita kluba u tri različite države. Rekao bih da prvih deset igrača svjetske rang-liste može jako dobro zarađivati i lijepo živjeti. Tu su još i prihodi od sponzora. Sigurno je da francuska braća Lebrun, primjerice, imaju dobre prihode od reklama jer ih svi traže, pogotovo u njihovoj zemlji.
Koliko ljudi broji vaš team?
– Nula. O svemu se sam brinem. Jedino imam trenera, Nevena Karkovića, no on ne putuje sa mnom baš na sve turnire. Što se tiče teretane, tu se snalazim, kao i s liječnikom i fizioterapeutom. Psiholog ili mentalni trener mi za sada ne treba – istaknuo je Pucar.
Je li vas sva ta silna putovanja već pomalo umaraju?
– Putovanja me toliko ne umaraju koliko činjenica da me često nema doma, a imam dijete od tri godine i svaka čast supruzi, koja ima razumijevanja. Možda sljedeće sezone smanjim broj nastupa u klubovima. Za talijanski klub sigurno neću igrati.
S 13 godina u Zagreb
Ljeto?
– Nažalost, počeli su stavljati jako puno turnira u srpnju i kolovozu tako da ništa od velikog godišnjeg odmora na moru.
Europski stolni tenis polako se diže?
– U prvih deset na svjetskoj rang-listi imamo Šveđanina Moregarda, Francuza Lebruna, Slovenca Jorgiča. Mislim da se u Europi počelo drukčije trenirati nego u Kini, a ima nešto i u talentu. Pojavilo se niz talentiranih igrača koji pritišću Kineze i pitanje je vremena kada ćemo dobiti svjetskog prvaka koji nije iz Kine. Od 2005. do danas u finalima svjetskih prvenstava pobjeđivali u samo Kinezi. Posljednji Europljanin sa svjetskim naslovom bio je Austrijanac Werner Schlager, koji je bio prvi 2003. godine u Parizu.
Vaš prvi sport bio je stolni tenis?
– Stolni tenis oduvijek. Tata je bio trener pa sam oduvijek išao s njim na treninge. Uživao sam u stolnom tenisu. U Puli je bio jak klub, igrali su Superligu, imali su u rosteru Kineza i Brazilca, i osvajali su uglavnom druga i treća mjesta. Već kad mi je bilo 13 godina, svi smo se zbog moje karijere preselili u Zagreb. Igrao sam godinama za GSTK Zagreb dok nisu krenule moje avanture po Europi. Među ostalim, igrao sam u Saarbrückenu, klubu u kojem je igrao legendarni Dragutin Šurbek.
Slobodno vrijeme?
– To ne postoji.