Andrej Kramarić je u srijedu postao igrač s najviše postignutih golova u seniorskom profesionalnom nogometu od hrvatske samostalnosti. To je nešto što 34-godišnjem ofenzivcu Hoffenheima i hrvatske reprezentacije u ovom trenutku nitko ne može oduzeti, nešto uistinu impresivno. U 5:1 pobjedi protiv Borussije Mönchengladbach je postigao sjajan hat-trick u prvom poluvremenu, čime je došao do brojke od 289 pogodaka u svojoj karijeri te nadmašio dosadašnjeg rekordera neovisne Hrvatske Davora Šukera (288).
Lovi i Skoblara
Uz taj nevjerojatni rekord Kramarić, prema statistikama, to jest činjenicama, bilježi još niz sjajnih postignuća. U istoj utakmici postao je Hrvat s najviše nastupa u Bundesligi (302) prestigavši dosadašnjeg rekordera Zvonimira Soldu (301). Najbolji je i najstariji strijelac u povijesti svojeg kluba Hoffenheima, a impresivne činjenice se nastavljaju kada golgetersku priču proširimo i na cijelu Bundesligu. Naime, sa 132 pogotka u ovoj prestižnoj ligi Kramarić je na diobi 24. mjesta najboljih strijelaca u povijesti Bundeslige, a mjesto dijeli, pazite, s jednim od najvećih napadačkih legendi u povijesti Njemačke Rudijem Völlerom. Kad u obzir uzmemo samo strance u Bundesligi, Kramarić se po broju pogodaka nalazi na sjajnome četvrtom mjestu. Ispred njega su samo Poljak Robert Lewandowski, Peruanac Claudio Pizarro te Brazilac Giovane Elber, koji je na samo jednom pogotku više od Kramarića (133), pa će tako Andrej vrlo brzo ući u top tri društvo.
Vratimo se na trenutak ukupnom broju pogodaka. Kramarić je, redom, svojih 289 pogodaka rasporedio ovako: za Dinamo 20, za Lokomotivu 24, za Rijeku 55, za Leicester City 4, za Hoffenheim 150, te za hrvatsku reprezentaciju 36. Ako gledamo na cjelokupnu povijest hrvatskih nogometaša, prvo mjesto vječne ljestvice drži legendarni Josip Skoblar, koji je u veličanstvenoj karijeri, od sezone 1959./1960. do 1976./1977., postigao čak 294 pogotka za klubove i reprezentaciju. Još pet golova za Kramu i onda više neće postojati nijedan hrvatski profesionalni nogometaš koji je zabio više pogodaka, riječ bila o samostalnoj Hrvatskoj ili ne.
I uza sve ove zaista nevjerojatne činjenice nekako vlada dojam da Andrej u očima većine hrvatskih ljubitelja nogometa nikad nije bio stavljan u taj najviši ešalon domaćih napadača. Za sve to postoje jasni razlozi, za što Andrej nije ni najmanje kriv, kriva je naša percepcija kao gledatelja nogometa.
Prvo, Kramarić je u hrvatskoj reprezentaciji podcijenjen, ne zbog stručnog stožera ili suigrača, već navijača. Od 2014. godine se nije dogodila godina da Andrej nije postigao i gol i asistenciju za reprezentaciju, a u posljednjih deset godina je u čak njih pet bio najbolji strijelac vatrenih. Nedvojbeno, to su najuspješnije godine u povijesti naše nacionalne selekcije. Međutim, gotovo uvijek je tih godina primat preuzimao narativ o sjajnom veznom redu (Modrić, Rakitić, Brozović, Kovačić...), pa su druge linije često padale u drugi plan, a time i Kramarićev doprinos.
Vrlo često se među navijačima provlačila teza da "Hrvatska od Mandžukića i Olića nije imala prave, kvalitetne napadače". Naravno, Mario Mandžukić i Ivica Olić legende su hrvatske reprezentacije s fantastičnim karijerama te nogometaši koji su jako puno dali Hrvatskoj, no i u ovoj priči snažno leže razlozi percepcijske prirode. Kramarić nikad nije bio napadač koji "ide izravno u facu", više je riječ o odmjerenom polivalentnom ofenzivcu koji ima osjećaj za prostor, osjećaj za to kada ući u duel, a kada ne, te o ofenzivcu kod kojeg se, zahvaljujući tomu, sve što radi na terenu čini lakim i jednostavnim. S druge strane, Hrvati dokazano cijene napadače koji "idu na glavu" u svaki duel i koji trče kao mazge bez obzira na to je li to trčanje u taktičkom smislu potrebno ili ne. Kramarić će se izvan posjeda radije povući i pozicioniranjem osigurati oblik koji momčadi u tom trenutku treba nego besciljno trčati za protivničkim igračima. Sve ovo Andrejevu igru čini kao da izgleda jednostavno (što zapravo nije), pa je dojam da je ona čak i pasivna, no istina je da je u njegovu slučaju takav stil izrazito učinkovit.
Više od 100 asistencija
Ono što Krami u percepcijskom pogledu također ne ide u prilog jest činjenica da nema svoju definiranu poziciju. On je nešto između napadača, lažne devetke i isturenog veznjaka. U Hoffenheimu je igrao na pozicijama od centralnog veznog sve do glavne i jedine špice, a u Hrvatskoj je jako velik broj utakmica odrađivao i na krilnim pozicijama. Na svakoj od tih pozicija je svoje zadaće uspijevao obavljati na razini. Ipak, percepcijski to je često negativna stvar (opet, za to je kriva publika, a ne Andrej), jer u očima mnogih često je bio previše orijentiran na zabijanje golova da bi ga se smatralo playmakerom ili kreatorom, a s druge strane je previše orijentiran na kreaciju da bi se smatrao čistim golgeterom. U stvarnosti je to plus jer Andrej može svojim momčadima donijeti puno različitih stvari, no na prvoloptaški dojam, to često ispada kao mana. I percepcija je o Kraminoj "sebičnosti" koju mnogi gaje promašena. Da je doista sebičan nogometaš, ne bi bio jedan od rijetkih Hrvata koji u svojoj karijeri ima 100+ asistencija.
Bez obzira na to što nas percepcija često vara, danas nitko ne može osporiti da Andrej Kramarić spada u sam vrh hrvatskih napadača i golgetera u povijesti, i to ne samo napadača već i igrača općenito.