Zvuči gotovo nemoguće, ali dogodilo se i to. Nakon blijedog prvog poluvremena u Varaždinu dogodilo se to da je Dinamo u nastavku odigrao furiozno i u samo nekoliko minuta potpuno razmontirao domaćine i na kraju slavio s 4:0. Kad se pogleda samo rezultat, reklo bi se da je to bila rutinska pobjeda maksimirske momčadi.
A zapravo uopće nije bilo tako, u prvom poluvremenu je to bilo izjednačeno, ali izjednačeno loše. Po jednu priliku imali su Varaždinci i Zagrepčani, tu su vratari Zelenika i Livaković obavili sjajan posao. I nakon tog nogometnog siromaštva s obje strane, nešto se dogodilo u svlačionici Dinama koji je u nastavak izašao odlučan, agresivan, rastrčan, pun ideja.
Ne znamo kakve je 'droge' trener Mario Kovačević dao svojim igračima na poluvremenu, je li to bilo u obliku motivacijskog govora, smirivanja, promjena taktičkih ideja i rješenja, ali u svakom slučaju Dinamo je izašao 'nabrijan' i to naplatio pogocima. Od 51. minute u samo šest minuta utrpao je tri komada Varaždinu koji se ugasio, njihov trener Šafarić očito nije imao pravi lijek za svoju momčad koja je izašla u istom tonusu kao u prvom dijelu u kojem je čak bila i nešto bolja.
No, problem Varaždina bio je Dinamo, plavi su izašli kao 'pušteni s lanca' i pokazali da znaju, da mogu. Ostaje tek pitanje, zašto takvi nisu izašli na početku utakmice, ali na to pitanje morat će odgovoriti trener Kovačević. Jedan odgovor je i dao, uveo je Stojkovića i to mu je donijelo puno dobrih stvari:
- Nismo bili napadački dobri u prvom dijelu. Na poluvremenu smo se pregrupirali, ušao je Stojković i sve je učinio boljima, sve ja razbudio. Nismo bili dobri, ali u nastavku smo pokazali koliko možemo, vidjeli ste sve, odigrali smo odlično i zasluženo pobijedili.
Da, Stojković je bio ta 'droga' i sad se vidi koliko je važan za Dinamo. Zacijelo bi igrao i od početka, ali i on je imao problema, dobio je i injekciju, a Hoxha koji je zamijenjen ionako je bio upitan pa i nije igrao dobro, više je pokazao Vidović koji je preselio na to lijevo krilo.
Kovačević je očito vukao dobre poteze, vidio je što nije dobro, vidio je i kako sve može promijeniti i na kraju se plavima sve to isplatilo, upisali su važnu pobjedu, kupili mir za utakmicu s Genkom u četvrtak gdje se nadaju uspješnom uzvratu, a u HNL-u, kad igraju kao u drugom poluvremenu s Varaždinom, onda su teško dostižni ostalim suparnicima.
Prvo poluvrijeme je Kovačević i njegova igra, to je ono što gledamo od ljeta. Drugo poluvrijeme nema veze s Kovačevićem, niti malo. Niti formacija, niti ideja igre, ništa... Zato imamo katastrofu u prvom i smisleni Dinamo u drugom poluvremenu... Ili je prvo poluvrijeme ono što Kovačević mora igrati, a drugo ono što bi želio igrati? U ovom Dinamu više me ništa ne bi čudilo... Mada kako izgledaju pripreme utakmica, vođenje utakmica, praćenje igre i slično, rekao bih da je prva teza ispravna. Utakmicu za utakmicom Kovačević dokazuje da nije trener za Dinamo, teško je vjerovati da se dogodilo nekakvo čudesno buđenje... Ne rezultat se pamti, kao i potop protiv Genka. Sada slijedi četvrtak i lažna nada za navijače...