Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i najbolji naš nogometaš svih vremena Luka Modrić unatoč veteranskim godinama ne misli prestati s vrhunskim nogometom. Luka je jučer proslavio 40. rođendan, no i dalje igra na vrhunskoj razini i to u dresu talijanskog Milana, a očekuje se da će predvoditi Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu 2026. godine.
O Lukinoj karijeri sve se više-manje zna. Nevjerojatnih 13 godina u Realu, tijekom kojih je čak šest puta osvojio Ligu prvaka, naslov najboljeg nogometaša svijeta, brojni trofeji... Hrvatsku je vodio do dva velebna uspjeha – srebra i bronce na svjetskim prvenstvima. Zna se i da je prošao težak put kako bi od Velebita došao do blještavih svjetskih pozornica.
Poznato je kako je Luka Modrić kao dječak bio na probi u Hajduku. A u svojoj knjizi prvi put je otkrio detalje te za njega nesretne epizode: "Otac je bio veliki navijač Hajduka. Kao i mama i svi ostali u mojoj obitelji. Hajduk nam je oduvijek bio pojam. Razmišljao je tata, kao i svaki roditelj u Dalmaciji čije dijete trenira nogomet, o tome da mu sin postane igrač Hajduka. Kao dječak i ja sam bio navijač splitskih bijelih. Otac je, uz podršku strica Željka, koji je preko posrednika uspostavio kontakt s trenerima u Hajduku, organizirao naš odlazak na probu. U to vrijeme bila je pauza treniranja u Zadru. Zato je tata procijenio da nema potrebe da nikog, pa ni direktora škole Tomu Bašića, obavijesti o toj akciji. Poslije će se pokazati kakva je to greška bila. Odvezao nas je do stadiona na Poljudu gdje smo Oštrić (Marko Oštrić, Lukin suigrač iz Zadra, prijatelj i vjenčani kum, nap.a.) i ja bili smješteni u klupske sobe.
Trenirali smo pod vodstvom trenera Marija Čutuka na obližnjem pomoćnom igralištu. Po svojemu sudu bio sam dobar u igri i očekivao sam da će njihovi stručnjaci biti zadovoljni. No i prije isteka dva dogovorena tjedna došao mi je direktor škole Marin Kovačić. Odmah sam osjetio negativnu energiju. Kratko mi se obratio, rekao da nije još vrijeme za mene u Hajduku. Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Bilo je to prvo veliko razočaranje na mojem nogometnom putu. Ubrzo sam nazvao oca i rekao mu da odmah dođe po nas. Bio je neugodno iznenađen takvim razvojem događaja. Po njemu sam uvijek bio najbolji, gdje god da igrao.
– Vaš sin nije zadovoljio kriterije, žao nam je. Još je premali – ponovili su na Poljudu i mome ocu.
Vratili smo se u Zadar. Slijedili su novi problemi i razočaranja. Tomo Bašić, direktor Zadrove omladinske škole, doznao je da smo bili na probi u Hajduku. Malo je reći da je zamjerio to mome ocu. Do tada su imali odličan odnos, često su se družili.
– Kako si mogao to napraviti bez moga znanja!? – ljutito mu je predbacio. Bio je očito uvrijeđen što ga nije ni obavijestio, a kamoli konzultirao o odlasku na probu. Unatoč tomu, Bašićeva druga reakcija tatu je jako iznenadila. I pogodila. Meni je to bio drugi šokantan događaj u samo nekoliko dana.
– Kad nije dobar za Hajduk, znači da nije dobar ni za Zadar! Sljedeća tri mjeseca ne može dolaziti na treninge!"
Hajdukovac sam oduvijek, ali bolje da ga nisu uzeli jer od njega ne bi bilo ništa.