S ministrom turizma i sporta Tončijem Glavinom porazgovarali smo ne samo o međunarodnim uspjesima hrvatskih sportaša u godini na isteku već i o onome što je on što je on, uz veliku pomoć premijera Plenkovića, uspio sportskoj zajednici "staviti pod bor". Tako smo čuli da će u 2026. u hrvatski sport ponovno biti uložena rekordna sredstva (više od 180 milijuna eura), da je kreiran pravni okvir poreznih olakšica za privatne ulagače u sport dok će nacionalna sportska stipendija, za više od 2600 sportaša, biti veća za 30 posto.
Imamo preko 8500 klubova
Koji su vam najveći izazovi?
– Najveći su oni koji se toliko ne vide i kakve do sada nismo imali. A riječ je o tome da se mijenja način života – zahvaljujući četvrtoj industrijskoj revoluciji i sveopćoj digitalizaciji stvorila se pošast ekrana, posebno mobitela i tableta. S obzirom na takav način života djecu je jako teško motivirati da se uopće druže, a isto tako i da se bave sportom. Stoga će u godinama koje dolaze jedan od najvećih izazova biti kako stvoriti okvire i motivaciju da nam se djeca što više uključuju u sport. Jer, sudeći po razgovorima sa stručnjacima iz sporta, primjetno je da današnji naraštaji već imaju puno slabiju koordinaciju. I stoga, osim što znatno povećavamo sredstva HOO-u, istodobno znatno povećavamo sredstava i Hrvatskom akademskom sportskom savezu i Hrvatskom školskom sportskom savezu. Cilj nam je i uz pomoć tih dviju krovnih organizacija što više mladih privući sportu i zadržati ih u njemu što dulje. Brojke nam idu u prilog jer od 2022. pa do danas broj djece u sustavu sporta raste. U svom informacijskom sustavu imamo registrirano više od 250 tisuća aktivnih sportaša i 8500 klubova. Za sada se bilježi porast unatoč činjenici da je sve manje djece.
Je li vam kao Splićaninu žao što se nije ostvarila ideja domaćinstva Europskih igara u Splitu? Ipak, koliko čujemo, ta se ideja ponovo budi, ponajprije u splitskom Klubu olimpijaca, pa bi se Split mogao kandidirati za domaćinstvo istog multisportskog natjecanja za 2031. godinu?
– Ta ideja i dalje je prisutna, naravno. Da bi se jedno takvo sportsko natjecanje održalo, za to je trebalo imati visoku razinu suglasja koje s prethodnom gradskom vlašću nije postojalo. Vjerujem da je sada prilika za razgovore o takvim i sličnim natjecanjima u budućnosti. Prije svega, potrebno je riješiti pitanje kapitalnih ulaganja u sportske objekte. Smatram da bi jasna odluka o stadionu u Poljudu, bilo da se odluči za rekonstrukciju ili gradnju novog, otvorila mogućnosti za domaćinstvo velikog sportskog natjecanja. Rješavanjem pitanja nogometa i Poljuda, moramo istodobno riješiti i pitanje atletike jer nam to daje priliku da na dvije lokacije u Splitu imamo i nogometni i atletski stadion. Paralelno s ulaganjima za Europske sveučilišne igre 2028., osigurat ćemo novu sportsku infrastrukturu, među ostalim i novi sportski centar unutar Kampusa u Splitu. Kad je riječ o domaćinstvu bilo kojeg sportskog natjecanja, osobito velikog i skupog, najvažnije mi je kolika će trajna vrijednost ostati u obliku infrastrukture. Ne želim da ulaganja budu korisna samo za međunarodnu organizaciju i sudionike, a da građani to izravno ne osjete. Ako je trajna vrijednost znatno veća od kratkoročne, podržavam taj projekt.
Kad je riječ o sufinanciranju ekipnih sportova, a i o nadolazećem sufinanciranju pojedinačnih sportova, kako se to kriterijski rješava? Tko odlučuje koliko će kojem nacionalnom savezu pripasti? Gdje podvući crtu jer ne mogu se svi namiriti iz tih 1,5 milijuna eura?
– Piramida sportskog sustava u Hrvatskoj funkcionira ovako: u proračunu RH, kroz Ministarstvo turizma i sporta, donosi se odluka o financiranju sustava sporta odnosno pet krovnih sportskih organizacija od kojih je jedna, i to najvažnija, Hrvatski olimpijski odbor. Mi donosimo odluku o ukupnom iznosu i dodjeljujemo ta sredstva HOO-u na temelju programa javnih potreba u sportu. Međutim, Ministarstvo ne donosi odluku o financiranju bilo kojeg sportskog saveza u bilo kojem iznosu; ta se odluka donosi na razini tijela HOO-a odnosno Vijeća i Skupštine. Ono što je, uvjetno rečeno, moja briga i na čemu moram inzistirati jest da svake godine pokušam povećati iznos financiranja u sustavu sporta. A u tome, zahvaljujući snažnoj podršci premijera Plenkovića, u posljednje dvije godine radimo još veći iskorak. Samo smo prošle godine podigli financiranje sustava sporta za 30 posto i namjeravamo zadržati taj tempo. Općenito smo ušesterostručili ulaganje u sport i trudimo se da ta sredstva budu što veća svake godine te da se provodi određena sportska politika koju mi definiramo programom javnih potreba u sportu ali i u skladu s nacionalnim programom sporta. Ministarstvo povrh toga još financira trajne naknade, različite natječaje vezane za infrastrukturu, potporu lokalnom sportu, županijske sportske zajednice, velika sportska natjecanja i nacionalne sportske stipendije koje smo povećali za 30 posto. Sljedeće godine trebali bismo realizirati proračun za sport na razini od gotovo 190 milijuna eura, a nadam se da će se to i ostvariti.
Dakle, HOO mora sam, putem svojih tijela, odlučiti koliko će saveza podijeliti tih 1,5 milijuna eura?
–Tako je, a u odluku u vezi s raspodjelom treba ući kategorizacija samih sportova, što ekipnih što pojedinačnih, a isto tako i program natjecanja koji je planiran za sljedeću kalendarsku godinu. Gleda se i mjesto održavanja tih velikih natjecanja jer nije isto ako je svjetsko prvenstvo nekog sporta u Mađarskoj ili pak u Japanu.
Ministre, kako održavate dobru formu? Izgledate dovoljno fit da i s te strane opravdate dužnost ministra sporta?
– Stignem se rekreirati, ali ni blizu koliko bih htio. Najgore je kada ne vježbate redovito jer to nije dobro za zglobove i ligamente. Volio bih da malo češće mogu igrati tenis, jer sam igrao puno više, ili da mogu zaigrati nogomet, koji sam prije također više igrao. A ako ne igrate nogomet barem dva do tri puta tjedno, bolje je i ne igrati zbog potencijalnih ozljeda. Dosta sam aktivan i svaku slobodnu minutu slobodnu provodim u prirodi ili baveći se poljoprivredom. Imamo obiteljske maslinike i voćnjake u kojima volim provoditi vrijeme. No nažalost, imam sve manje vremena. A volim i plivati. Do 14. godine igrao sam vaterpolo, obožavam i plivanje i vaterpolo. Kad počne sezona kupanja, nastojim puno biti u moru ili u bazenu.
Igrao sam tenis
Koje ste sportove prakticirali za vrijeme studija u Americi?
– Igrao sam tenis, ali to je bila treća divizija, što nije razina poput prve divizije iz koje neki igrači odlaze u profesionalni tenis. U američkom nogometu nastupao sam kao "kicker". Službeno sam na koledžu igrao tenis i američki nogomet, jer sam imao određenu pozadinu u našem nogometu.
Dakle, procijenili su da biste vi mogli nogom ispucati onu nepravilnu loptu između vratnica?
– U četvrtom razredu srednje škole "kicker" nam se ozlijedio pa mi je trener rekao da po konstrukciji izgledam kao netko tko bi mogao podnijeti udarac te da ćemo vidjeti kakav sam s ispucavanjem. I tako je to počelo. Mijenjao sam "kickera" dok se nije vratio, a poslije sam mu bio zamjena.
Što biste poručili mladeži, zašto se baviti sportom?
– Prije svega, zahvaljujem sportašima i svima koji u sportu rade na promociji sporta i kvalitete života koju sport donosi.
Poruka mladima je: bavite se sportom, bez obzira na to koliko ste uspješni, jer ono što naučite u sportskom sustavu ostat će trajna vrijednost u vašem životu. Svi koji su se u nekom trenutku života bavili sportom, iako karijera sportaša traje kratko, poslije će to iskustvo iskoristiti u profesionalnom životu. Sport vas uči da budete bolji zaposlenici, ali i bolji ljudi, supružnici i roditelji.
Iako sam se bavio samo akademskim, a ne profesionalnim sportom, osjećam koliko mi je to pomoglo u mnogim aspektima života. Nemojte odustajati. Ne morate nužno biti najbolji, ali je važno da budete ustrajni i da se trudite – rezultat će doći. Ako ne u najizravnijem sportskom smislu, vjerujte da će vam se trud u nekom trenutku života vratiti.
"Je li vam kao Splićaninu žao što se nije ostvarila ideja domaćinstva Europskih igara u Splitu? " - vauuuu ... koje genijalno pitanje!!! ovo je za pulitzera...