BIVŠI DERBIJI

Legende Dinama otkrile kako su Ćiro i Tuđman bili krivi za poraz u Splitu

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Legende Dinama otkrile kako su Ćiro i Tuđman bili krivi za poraz u Splitu
22.04.2018.
u 11:00
- Ćoriću netko treba objasniti da se nogomet igra u dva smjera. Recite mu da se slobodno može ponekad vratiti u svoju polovicu i pomoći obrani - kaže Gračanin.
Pogledaj originalni članak

Kako su derbiji s početka Hrvatske lige izgledali iz vaše perspektive?, pitamo Željka Adžića (52).

– Kako je izgledalo? Evo ovako: oni ko da su drogirani, pjena na usta, i na terenu, i poslije u tunelima i u svlačionici. Tek nekoliko dana nakon derbija stvari su se vraćale u normalu – sa smiješkom se prisjeća Adžić i podsjeća na jedan od najupečatljivijih sudara bijelih i plavih:

– Uoči finala Kupa 1993. godine u tom tjednu, umjesto treninga, Ćiro je dogovorio valjda tri prijateljske utakmice. Jedna od njih bila je u Velikom Trgovišću, u povodu rođendana Franje Tuđmana, na kojoj sam u sudaru s domaćim vratarem dobio potres mozga i bio mi je slomljen prst na ruci. Naravno da smo zbog tolikih utakmica u Split došli mrtvi umorni i zato smo i bili poraženi 1:4.

Džemo: Ćiro mi uzeo traku

Kako vidite današnji Dinamo?

– Dinamo na travnjaku ne djeluje kao grupa, ne vidim njihovu kolektivnu igru, no nisu igrači za to krivi, jer oni nisu za to utrenirani. Ne znaju kako treba igrati kada gube, kada vode, kada je neodlučeno. Oni imaju talentirane nogometaše, vrsne individualce koji imaju smisla za improvizaciju i na taj način funkcioniraju – ističe Adžić.

Strahujete li kao dinamovac da bi plavi mogli kompromitirati prvo mjesto?

– Volim Dinamo, ali još više volim nogomet, njegovu neizvjesnost. Nije normalno da jedan klub bude prvak svoje zemlje 11 godina zaredom, a onda dođe u Ligu prvaka i bude proglašen njezinim najlošijim sudionikom. E, to je zato što je Dinamo godinama u Hrvatskoj ligi kod sudaca bio privilegiran – zaključio je Adžić.

Džemal Mustedanagić (62), Dinamova legenda s početka 80-ih, ima savjet za današnje Jurčevićeve jurišnike.

– Trebate odmah, u startu pokazati zube Hajduku, nastupiti hrabro, odlučno, samouvjereno, pokazati da ih se nimalo ne bojite i ne respektirate ih. Tako smo se mi postavljali protiv njih, i dobili smo to da su se oni nas bojali. Njihov dišpet bio je zapravo strah. A sada ionako nema previše dišpeta u njihovim redovima, s obzirom na veliki broj stranaca.

Vaš najdraži derbi?

– U jesen ‘83. u Split sam s Dinamom došao kao kapetan. Uoči utakmice dao sam medijima neku izjavu koja se nije svidjela Ćiri pa me odlučio potjerati iz Splita. Poslao me na avion, u pratnji Jože Čačkovića, ali, gle čuda, aviona za Zagreb više nije bilo. Možda je to čak i Ćiro bio naručio. I vratio sam se u hotel Lav, te sam morao trenirati sam u parku. Sljedećeg dana Ćiro me ipak stavio u momčad, a kapetansku traku dao je Bogdanu. Odigrali smo 2:2 – dodao je Mustedanagić, beskompromisni i uvijek pouzdani vezist iz Bosanskog Novog.

Još jedna Dinamova legenda, s kraja 60-ih, 74-godišnji Branko Gračanin rado se sjeća dvoboja s bijelima.

– Ma to su mi bile najdraže utakmice! Na terenu je uvijek bilo “na nož”, uvijek pred punim stadionima, u sjajnim ozračjima, a poslije utakmice uvijek gospodski, bez incidenata. Imali smo izvrsne odnose s Hajdukovim igračima, osobno s Hlevnjakom, Holcerom, Bajdom, poslije s Vilsonom Džonijem – kaže Gračanin, kojemu i danas zvoni finale Kupa iz 1969. godine kao najintrigantniji sudar s bijelima.

– U prvoj susretu u Beogradu bilo je 3:3, pa se igrala nova utakmica u kojoj smo ih slomili 3:0. Nevjerojatno zanimljive, uzbudljive utakmice, koje su čak zainteresirale i beogradsku publiku, pa ih je bilo valjda dvadeset tisuća na tribinama.

Nema se koga gledati

Idete li danas na Dinamove utakmice?

– Ne idem već mjesecima jer nemam koga gledati. A nisam jedini koji tako misli; pogledajte kako sumorno izgledaju tribine u Maksimiru kad Dinamo igra – pripovijeda Gračanin.

Nemate koga gledati, a Ćorića, Soudanija...?

– Soudani je izvanserijski igrač, a Ćoriću netko treba objasniti da se nogomet igra u dva smjera. Recite mu da se slobodno može ponekad vratiti u svoju polovicu i pomoći obrani, a ne samo čekati lopte i onda tamo prodavati lažnjake. Pa Mandžukić je napadač, a stalno je u vlastitom šesnaestercu! A onda Sosa; ne mogu vjerovati da tog dečka nitko nije naučio da branič mora stajati ispred napadača, i ne dopustiti mu, kao Bobanu iz Osijeka, da mu uđe iza leđa zabije gol. To su pučkoškolske pogreške – zaključuje Gračanin.

 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

Avatar zagorac2
zagorac2
11:52 22.04.2018.

bezrazlike kaj se u dinamu radjaju toliki talenti ali sa njima se radi ocito jako pogresno jer kad dodju u prvu momcad ili neznaju kaj da rade i kakda se postave ili su povrijedjeni i to traje mjesecima a kad odu van onda su skoro svi prvu godinu povrijedjeni i njihov oporavak traje do iznemoglosti a da se uklope u neku momcad koja takticki radi to je za njih nemoguca misija i mislim da je odabir tih strucnjaka koji rade sa mladima ipak odabrano po nekoj vezi i poznanstvu a ne po znanju i samo jedan drugom djele komplimente ali rezultati su vrlo mali i vrlo malo tih talenata stvarno napreduje u Dinamu i ustvari pocnu ucit i napredovat kad odu iz Dinama ozbiljan svijet ili ko np. u Rijeku ili Lokomotivu i mislim da svi vi neprijatelji Dinama i Mamica morate molit dragog Boga da Mamic ostane sto duze jer on vam je mogucnost da viako se primite stvarnog posla uspijete nadmasit moj Dinamo koji stalno sepa i jedini problem je kaj ostali sepaju jos vise

Avatar fenixem
fenixem
12:12 22.04.2018.

Oba su osobe bez morala kojima nikada ne smijes vijerovati!!Face govoreza sebe!!!