Dinamo će u četvrtak domaćom utakmicom protiv FCSB-a u 7. kolu Europske lige krenuti u drugi dio sezone. Pobjedom protiv Rumunja plavi bi stigli korak do prolaska u nokaut fazu, za što bi im onda u posljednjem kolu 29. siječnja protiv Midtjyllanda bio dovoljan i bod. No važnija od Europe za Dinamo će biti borba u domaćem prvenstvu. I sam predsjednik Zvonimir Boban na prekjučerašnjem druženju s novinarima potvrdio je da će najveći fokus biti na osvajanju domaćeg prvenstva. Predsjednik kluba u dvosatnom je razgovoru sa sedmom silom odgovorio na brojna pitanja vezana za financije, mlade igrače, govorio je o jasno definiranom klupskom smjeru te potvrdio da uskoro kreće i gradnja novoga kampa, što je sjajna vijest za maksimirski klub.
Boban je u ovo kratko vrijeme u Dinamu, u nepunih godinu dana, već puno toga napravio, zajedno sa suradnicima iz temelja je stvorio novu momčad, posložio omladinsku školu, a Dinamo ruši rekorde po broju članova, što je najbolji dokaz da klub ide u dobrom smjeru. No, malo čudi da se u dijelu javnosti u posljednje vrijeme kritizira baš svaka klupska odluka.
Puno je kritika zato što ne igra Mudražija, odnosno zato što mladi igrači poput Mikića, a pogotovo Leona Jakirovića ne dobivaju dovoljno minuta. Salve kritika uslijedile su i nakon što je na mjesto desnog beka nedavno doveden desni bek Vukovara Tabinas. Baš svaki potez Bobana (i njegovih suradnika) propituje se više nego ikada prije. Javljaju se na internetskim bespućima brojni navijači (najčešće ne pod imenom i prezimenom), ali i bivši klupski čelnici, svi oni naglašavaju i propitkuju baš svaki Dinamov poraz, svaki lošiji potez čelnika kluba, a od početka sezone propitkuje se, čak i omalovažava rad trenera Marija Kovačevića... Jer, eto, trebao bi Kovačević biti genijalac koji će odmah uštimati 17 novih igrača i suverenom, atraktivnom igrom projuriti HNL-om. No, u realnosti to baš i ne ide tako lako.
Znate li kada je posljednji put Dinamo ovako iz temelja promijenio momčad? Bilo je to 2004. godine, kada je Zdravko Mamić pokupovao pola lige, doveo mnoge mlade reprezentativce, ali i neke iskusnije igrače. I znate kako je taj veliki remont završio? Ispadanjem u ligu za bedaka i osvajanjem tek sedmog mjesta u prvenstvu. Iz tog kuta gledanja, možda ovoljetni remont i nije tako loše odrađen kako neki smatraju.
Da, s nekim se igračima promašilo, prije svega s Villarom i Vidovićem, djelomično i Ljubičićem, no Dominguez, McKenna, Bennacer, Valinčić, Vinlöf, Lisica, pa i Beljo, pokazali su se odličnim ili vrlo dobrim pojačanjima. Dinamo je, treba i to naglasiti, ovoga ljeta dovodio igrače Barcelone, Bayerna, Milana, nikada prije to se nije dogodilo. Također, doveo je ljetos i u to vrijeme dva najtraženija mlada igrača HNL-a - Valinčića i Lisicu. Istina, potrošili su Boban i suradnici pritom rekordnih 20 milijuna eura, ali u današnjem nogometu, kada se pravi igrači ne mogu kupiti ispod nekoliko milijuna eura odštete, tih 20 milijuna za 17 igrača je ustvari sitniš.
Dinamovi proljećari, na čelu s Bobanom, sigurno rade i neke pogreške, radit će ih i u budućnosti jer u svijetu današnjeg nogometa nitko nije savršen, no ne može im se osporiti da su od preuzimanja vlasti osovili klub na noge i kontinuirano idu naprijed. Ali, navijači trebaju shvatiti da je nemoguće u šest mjeseci proizvesti igrača za prvu momčad, nemoguće je promijeniti ono lošije što se u omladinskoj školi radilo posljednjih četiri-pet godina, kada je Dinamo prestao izbacivati vrhunske mlade igrače za prvu momčad. Za ispraviti to nužno je vrijeme, a svakog navijača Dinama treba veseliti što je Boban u ovaj projekt ušao dugoročno, on sebe u Dinamu vidi u razdoblju od 10 godina, u kojem želi napraviti stabilan, veliki europski klub.
A u taj dugoročno stabilni Dinamo sigurno spada i konačno rješenje stadionskog problema. Godinama smo slušali lažna obećanja oko stadiona, ali sada su se stvari promijenile - Kranjčevićeva bi trebala biti gotova krajem godine, potom kreće i rušenje pa izgradnja Maksimira, a u međuvremenu će plavi dobiti i novi kamp u blizini Maksimira, u Mandlovoj ulici koja je zračne udaljenosti svega 100 metara od stadiona! I to su sve projekti koji se paralelno rade, koji puno koštaju, pa će ponekad biti potrebno i veće strpljenje navijača, pogotovo onog dijela koji zaziva povratak bjegunca Mamića čim Dinamo nema 10 bodova prednosti nad Hajdukom već do Svih svetih. Takva vremena su prošla, iz razno raznih razloga, među ostalim i razbijanjem monopola kojeg je Mamić imao u dovođenju mladih igrača. Boban takav monopol ni ne pomišlja imati, on je krenuo drukčijim, zdravijim putem. I zasad uspijeva u tome.
A ono što je najvažnije, čak i od titule u prvenstvu, je činjenica da su proljećari, zajedno s predvodnicima Zajecom i Bobanom, vratili klub navijačima. Brojke članova vrlo su egzaktne i njima se ne može manipulirati, a pokazuju da je Dinamo krajem protekle godine imao više od 65.000 članova. Ove pak godine, nakon svega 17 dana, bio je na brojci 23.486. Tu brojku maksimirski je klub prošle godine dosegnuo tek 10 dana kasnije, što potvrđuje da će i ova sezona biti rekordna. Dinamo je, po svemu sudeći, na dobrom putu. S najboljim mogućim vođom na čelu kluba.
Tekst je očito pisan u PR-ovskom, gotovo propagandističkom tonu, s jasnom namjerom obrane klupskog vodstva i diskreditiranja kritičara. Autor otvoreno pokazuje netrpeljivost prema komentarima s portala, govoreći o „internetskim bespućima” i da kritike dolaze „najčešće ne pod imenom i prezimenom”, čime pokušava umanjiti legitimitet drukčijeg mišljenja. No 2025. godina je i sasvim je normalno da čitatelji imaju pravo javno, jasno i u okviru zakona izražavati svoj stav o sezoni Dinama. Ako takvi komentari ne odgovaraju „najboljem mogućem vođi na čelu kluba", kako Karlo Ledinski podilazi Zvonimiru Bobanu, rješenje ne može biti brisanje komentara i dijeljenje crvenih kartona korisnicima. Takva praksa je opasna jer narušava slobodu medija i temeljna načela demokratskog društva. Inače, Ledinski ima jasne argumente o konkretnoj situaciji, ali s tonom je "posivio" i sebi je napravi "medvjeđu uslugu". Boban je svojim pristupom i omalovažavanjem iz jedne sjajne pozicije došao u poziciju gdje se javnost okrenula protiv njega i njegovog projekta. Nije lako biti predsjednik Dinama.