Pobjedom od 1:0 nad momčadi NK Opatija, i to u posljednjem kolu SuperSport Prve nogometne lige, HNK Vukovar 1991 plasirao se u SuperSport Hrvatsku nogometnu ligu, elitni razred hrvatskog nogometa. Odmah poslije te utakmice i slavlja koje je uslijedilo na stadionu u Borovu naselju, a onda i u središtu Vukovara, počelo se govoriti i što taj uspjeh kluba donosi gradu. U isto vrijeme, ali i tjednima ranije, počelo se govoriti i o tome gdje će Vukovar igrati svoje domaće utakmice jer je bilo jasno da stadion u Borovu naselju ne udovoljava kriterijima za SuperSport HNL i ne može dobiti neophodnu licencu HNS-a.
Da bi se dobila licenca, stadion mora imati najmanje 3000 sjedećih mjesta na tribini, reflektore, brojače ulaznica, prostorije s više svlačionica te prostorije za VAR, antidoping kontrolu, medije i niz drugih stvari. Tu su i financijski kriteriji koji se moraju osigurati. Već prvi pogled na stadion u Borovu naselju govorio je da će Vukovarci morati negdje drugdje tražiti mjesto gdje će igrati "domaće" utakmice. Izbor je bio stadion Cibalije u Vinkovcima ili pak Gradski vrt u Osijeku. Zbog HNS-ove odluke da se domaće utakmice mogu igrati na stadionu do 20 kilometara udaljenosti od mjesta kluba, Vukovar 1991 morao je pronaći način da igra u Vinkovcima. Na kraju su ga i pronašli, ali uz, neki kažu, i nekorektne uvjete koje je HNK Cibalia postavila pred Upravu Vukovara. Pa tako Vukovar za svaku utakmicu koju igra u Vinkovcima mora platiti 15.000 eura Cibaliji. Prethodno su morali dovesti u red i svlačionice, prostorije, reflektore, brojač ulaznica… Među uvjetima koje je postavio vinkovački klub je i taj da se igrači Vukovara ne mogu presvlačiti u svlačionici domaće momčadi, nego koriste svlačionice mlađih kategorija. Ne mogu ni trenirati na vinkovačkom stadionu nego samo igrati svoje "domaće" utakmice. O uvjetima koji su Vukovar dočekali u Vinkovcima za utakmicu 3. kola SuperSport HNL, koja je bila i prva "domaća" utakmica Vukovara, brujala je cijela nogometna Hrvatska. Tribine su bile prljave, sjedalice na tribini prepune ptičjeg izmeta, a o uvjetima za rad novinara da se i ne govori. Travnjak na idućoj "domaćoj" utakmici Vukovara, protiv NK Gorice, više je podsjećao na klizalište s obzirom na to koliko su igrači obiju momčadi proklizavali na njemu.
Uostalom, HNK Vukovar 1991 jedini je klub koji svoje domaće utakmice ne igra svom stadionu pa je u puno težoj situaciji od svojih konkurenata jer ne može ostvariti nikakvu "domaćinsku" prednost, kad im je uskraćena čak i mogućnost treniranja. Novak u SuperSport HNL-u od prvog je dana stoga u podređenom položaju pa će mu to predstavljati velik problem u borbi za opstanak koju im svi predviđaju. Iako u HNS-u postoji Pravilnik o licenciranju, koji je mijenjan više puta, neki idu toliko daleko da tvrde da se to radi namjerno kako bi se pogodovalo nekim drugim klubovima.
Markus Buzov, predsjednik š.d.d. HNK Vukovar 1991., kaže da nije lako egzistirati u takvim uvjetima, ali da su prisiljeni na to jer druge mogućnosti zbog Pravilnika HNL-a nema.
– Činjenica je da naš stadion u Borovu naselju ne udovoljava uvjetima za igranje u Supersport HNL-u i na to smo računali od prvog dana. Postojala je opcija i da svoje domaće utakmice igramo u Osijeku, na gradskom stadionu, ali Pravilnik HNS-a kaže da udaljenost zamjenskog stadiona ne može biti veća od 20 kilometara. A Gradski vrt je od Vukovara udaljen 31 kilometar – navodi Buzov.
Neslužbene informacije ljudi bliskih klubu govore i da je Grad Osijek za korištenje Gradskog vrta tražio za cijelu sezonu 100.000 eura, što je osjetno povoljnija naknada od one koja se plaća Vinkovcima. Za klub koji je tek ušao u Supersport HNL bila bi to ogromna ušteda jer bi se više novca moglo iskoristiti za jačanje momčadi, školu nogometa, opremu… A u Osijeku bi im, navodno, bila ostavljena i mogućnost ne samo da igraju utakmice na Gradskom vrtu, nego da ondje i treniraju, što je od velike važnosti za pripremu utakmica.
Kada se razgovara s običnim zaljubljenicima u nogomet iz Vukovara, mnogi od njih postavljaju brojna pitanja adresirana prema HNS-u, ali na njih, barem zasad, nema odgovora. Jedno od njih je i kako se u HNS-u došlo baš do tih 20 kilometara, koliko zamjenski stadion može biti udaljen od mjesta iz kojeg je klub. Zašto to nije 30 ili 40 kilometara? Tko sjedi u Izvršnom odboru HNS-a, odnosno sjede li ondje ljudi iz konkurentnih klubova pa im je u interesu da se Vukovar ovako tretira kako bi "ušićarili" nešto za svoje klubove?, samo su neka od pitanja koja postavljaju ljubitelji nogometa iz Vukovara.
Buzov stavove navijača ne želi komentirati, ali napominje da je klubu cilj da se u Vukovaru što prije stvore uvjeti za odigravanje prvoligaških utakmica. Podsjetio je na početak 2020. godine kada je ušao u klub koji je tada bio na začelju 3. HNL Istok i na sigurnom putu da se ugasi. Stadion je bio u očajnom stanju, svlačionice dotrajale, prljave, travnjak loš… Stadion je bio prepun visoke trave, bez semafora i bilo čega drugoga. Isto stanje bilo je i u Školi nogometa.
– Nikoga ne krivim, stanje je bilo takvo kakvo jest, ali činjenica je i da nije bilo lako sve to popraviti nabolje. Sada smo član SuperSport HNL-a i jedini smo klub koji ne igra u svom gradu. Radimo na tome da se situacija popravi, ali treba nam i vremena i pomoći. Klub ne može sam izgraditi stadion i sve napraviti da se dobije licenca za HNL. Uostalom, da se strogo gleda, vjerujem da bi se svakom klubu koji je dobio licencu mogao pronaći neki nedostatak. Očekujemo i pomoć i podršku HNS-a, koji nam do sada nije pomogao ni s jednom loptom. Nismo pomoć tražili, ali nije nam ni ponuđena. Vidjeli smo poslije nevremena u Splitu kako su svi obilazili Poljud i najavljivali pomoć. Tako nešto ne vidimo u Vukovaru, a ne znamo zašto – kaže Buzov.
Planovi Vukovara veliki su, ali da bi se ostvarili, treba vremena i novca. Ranije je bio plan sagraditi stadion za nekih 5 do 10 tisuća gledatelja, s dvoranom i nizom drugih sadržaja za građane koji bi postao svojevrsno sportsko središte grada. Od toga se odustalo pa se sada krenulo s planovima da se postojeći stadion obnovi i izgrade potrebni sadržaji kako bi mogao dobiti licencu za Supersport HNL. Buzov pojašnjava kako bi se sadašnja tribina zadržala i dodatno uredila, dok bi se na istočnoj strani stadiona gradila nova tribina koja bi postala središnja, sa svim potrebnim sadržajima. Usporedo bi se radilo i na drugim sadržajima. U planu je gradnja kampa s tri nogometna terena koji bi se koristili za trening. Za kamp se čeka građevinska dozvola, a njegovu bi izgradnju financirao klub.
– Kad bismo osigurali opstanak u ligi, a vjerujem da to možemo, s radovima bismo mogli započeti već ove ili početkom iduće godine pa bismo sljedeće prvenstvo mogli igrati u Vukovaru. Ali kažem ponovno, HNK Vukovar 1991 sam to sve ne može financirati i trebamo pomoć. Ima ljudi u dijaspori koji su spremni pomoći, ali, unatoč tome, potrebno je da se uključe i drugi. Zamislite da Vukovar dobije jedan takav stadion na kojem bi se mogao igrati Supersport HNL, a onda kao grad heroj i grad u kojem bi se igrala finala Kupa RH. Tu bi mogle igrati i mlade reprezentacije, trenirati, a ponekad i vatreni. Zašto u Vukovaru ne bi bilo i središte u kojem bi nogometni suci imali svoje seminare? Potrebno je samo malo dobre volje za sve to, a Vukovar je kao grad to sigurno zaslužio – uvjeren je Buzov.
O stadionu za HNK Vukovar 1991 razgovarali smo i s gradonačelnikom Vukovara Marijanom Pavličekom, koji kaže da je Grad spreman pomoći na svaki način u okviru svojih mogućnosti. Prenio nam je da je razgovarao s Upravom kluba, od koje očekuje da što prije izradi idejno rješenje stadiona potvrđujući da će se ići u rekonstrukciju postojećeg, a ne gradnju novog stadiona.
– Došli smo do određenih zaključaka što i kako napraviti da se dođe do potrebnim sredstava. Radi se o nekih desetak milijuna eura sigurno. Prva faza je izrada idejnog rješenja, koje očekujem uskoro, a onda krećemo i s ostalim aktivnostima da možemo krenuti prema financijskim institucijama koje bi mogle pomoći u izgradnji nogometne infrastrukture kakvu Vukovar zaslužuje – rekao je Pavliček.
Smatra kako bi u taj projekt svakako trebali biti uključeni ne samo HNK Vukovar 1991 i Grad Vukovar nego i HNS i Hrvatska kao država. Međutim, tu ima i drugih problema o kojima se malo zna ili čak ne zna, poput činjenice da se zapadna tribina sadašnjeg stadiona vodi kao vlasništvo tvornice Borovo, što se također mora riješiti što prije kako bi imovinskopravni odnosi bili čisti.
– Neću ulaziti u to zašto Vukovar u ovih 25 godina nije dobio moderan nogometni stadion i tko je to propustio napraviti. Ne ulazim ni u to tko je zakazao u proteklih pet i pol godina otkako klub ima novo vodstvo. Znam samo da se nešto mora napraviti i da je HNK Vukovar 1991 važan za imidž grada. Svi se zajedno sada moramo ubrzati – poručio je Pavliček.
Upite o uvjetima dobivanje licence kao i potencijalnim planovima o ulaganju u stadion u Vukovaru poslali smo i u HNS, no do zaključenja izdanja odgovor nismo dobili. Podsjećamo i na posjet Vukovaru ministra turizma i sporta Tončija Glavine, prigodno uoči izbora, kada je najavio ulaganje u sportsku infrastrukturu grada.
"Kao Vlada smo u godinu dana povećali ulaganja u sportsku infrastrukturu sto posto. Jedan dio sigurno će biti vezan i za HNK Vukovar 1991, kojem čestitam na izvanrednim sportskim rezultatima. Velika je stvar da Vukovar ima šansu ući u najelitnije nogometno natjecanje u Hrvatskoj prvi put nakon 1998. godine. To je jako dobro i na tome čestitam", rekao je u svibnju ove godine Glavina.
Ubrzo poslije toga HNK Vukovar 1991 izborio je ulazak u SuperSport HNL, a sada će se vidjeti jesu li riječi ministra Glavine bile samo prazna obećanja ili Ministarstvo zaista želi pomoći.
Da ima volje, sve bi se moglo napraviti. Grad Vuklovar, Ministarstvo Sporta, HNS, Klub... Ali bitno je doci 18.11 na kolonu sjecanja i pokazati da se Vukovar voli taj dan. Od srca im zelim uspjeh.