Neočekivana kriza na vratarskim pozicijama natjerala je čelnike Hajduka na brzu reakciju tijekom zimskog prijelaznog roka. Prodajom Ivana Lučića u poljsku Miedź Legnicu i neizvjesnom situacijom oko ozljede prvog vratara Ivice Ivušića, čiji je povratak i dalje obavijen velom tajne, odgovornost je pala na darovitog, ali mladog Tonija Silića. Kako bi mu osigurali iskusnu podršku i donijeli mir u svlačionicu, na Poljudu su se odlučili za potez koji nosi i snažnu emotivnu notu. Rješenje je pronađeno u dobro poznatom imenu – nakon gotovo osam godina izbivanja, Dante Stipica ponovno će odjenuti bijeli dres. Iskusni vratar, koji je prošao sve uzraste Hajdukove akademije, vraća se kući kao slobodan igrač kako bi zaokružio svoju bogatu karijeru ondje gdje je sve i počelo.
Stipica je za prvu momčad Hajduka upisao 71 službeni nastup prije nego što je u ljeto 2018. godine otišao u bugarski CSKA iz Sofije. Pravu igračku renesansu doživio je u Poljskoj, gdje je šest i pol godina branio boje Pogona iz Szczecina. Tamo se prometnuo u jednog od najboljih vratara Ekstraklase, a vrhunac je dosegnuo u sezoni 2020./21., kada je i službeno proglašen najboljim čuvarom mreže poljskog prvenstva. Iako je u posljednje vrijeme pao u drugi plan i bio prebačen u drugu momčad Pogona, njegovo iskustvo i kvaliteta nikada nisu bili upitni, što je i presudilo u odluci Hajduka da ga vrati.
Njegova uloga na Poljudu jasno je definirana. Stipica ne dolazi ugroziti poziciju mladog Silića, već mu biti podrška i mentor dok se ne oporavi Ivušić. Nakon povratka prvog vratara, preuzeo bi ulogu treće opcije, donoseći prijeko potrebno iskustvo na treninzima i stabilnost cijeloj vratarskoj liniji. Neki nagađaju kako bi mu se ovim potezom, po uzoru na slučajeve Ivana Rakitića i Nikole Kalinića, kasnije mogla otvoriti i pozicija u stožeru ili nekoj od klupskih struktura, no za sada je fokus isključivo na terenu.
Ipak, povratak Dantea Stipice puno je više od običnog transfera. Njegov put obilježila je stravična ozljeda iz kolovoza 2023. godine, kada mu je na treningu suigrač nespretno pao na vrat. Ozljeda je bila toliko teška da je u jednom trenutku postojala realna opasnost od paralize, a sam vratar kasnije je priznao kako mu je život doslovno visio o koncu. Prošao je kroz višemjesečni, mukotrpni oporavak, pokazavši iznimnu mentalnu snagu i želju za povratkom nogometu. Upravo ta borba i pobjeda u najvažnijoj životnoj utakmici daju njegovom povratku na Poljud dodatnu dimenziju, čineći ga pričom o nesalomljivom sportskom duhu.