Vjerovali smo da će Dinamo nastaviti sa svojim dobrim igrama sad kad može biti opušteniji jer je osvojio naslov prvaka, ali bojali smo se i moguće uspavanke. Nažalost ona se i dogodila, plavi su rano poveli i vjerojavali smo da ćemo i dalje gledati njihovu dobru partiju.
No, očito je gotovo kad je gotovo, a prvenstvo je za Dinamo gotovo osim velikog suparničkog derbija s Hajdukom, tamo bi se već taj proljetni podržaj s kojim su promarširali drugim dijelom sezone, trebao nastaviti.
U Gorici ga nije bilo, možda s jedne strane i razumljivo jer se plavi više za ništa ne bore, osim za prestiž. S druge strane Gorica je još živjela u matematičkoj mogućnosti da se dokopa Europe.
Dinamov trener Kovačević najavio je i nakon osvojenog naslova prvaka Dinamo ima obvezu nastaviti s dobrim igrama i pobjedama, ali to u Gorici nismo vidjeli, trenerove želje plavi igrači nisu uslišali. Htjeli to oni ili ne, motivi su ipak splasnuli i bojimo se da ćemo u dvije utakmice (sa Slavenom Belupom i Lokomotivom) gledati sličan nogomet kao u prvom poluvremenu u Gorici. No, možda nas dečki demantiraju, možda pronađu nove motive jer ovo nije bilo dobro, bio je to nogomet s puno grešaka, bez prave ideje, bez pritiska, a i igrači koji su jučer ušli u početnu postavu nisu baš zadovoljili.
Nadali smo se da će Kovačević u poluvremenu probuditi svoje igrače, bilo je to malo bolje, ali neznatno i iz ovakve partije plavi bi morali nešto naučiti. Ne amnestira ih previše ni pogoda Bakrara početkom sudačke nadoknade s kojim su ipak stigli do pobjede.
Nije problem u uspavanci i nemotiviranim igračima, ova utakmica je opet pokazala zašto je Kovačević loš trener; utakmica ne odlučuje o ničemu, rezultat nije bitan, a on uvodi Bennacera, igrača koji sigurno neće ostati u Dinamu i ništa ne znači da li igra ili ne igra. Umjesto da uvede, npr. Šuntu koji je upravo potpisao ugovor s Dinamom, zar to ne bi bilo korektno?