Pa kad je ovih dana već aktualan poglavnik Ante Pavelić, najveći izdajnik u povijesti hrvatskog naroda, čelnik fašističke NDH, onaj koji je Rimskim ugovorima izručio Mussoliniju najveći dio Dalmacije, vođa zloglasnog i zločinačkog ustaškog pokreta – o kojemu Josip Dabro pjeva kao o „vođi svih Hrvata” – doživimo tog zlikovca i iz jednog do sada nepoznatog kuta.
Naime, na društvenim mrežama pojavila se fotografija Ante Pavelića s utakmice Građanski – Nagyvarad 1:0, odigrane na današnji dan, 18. veljače 1944., dakle prije točno 82 godine. Neki povijesni zapisi otkrivaju kako je toj utakmici na igralištu Concordije, u današnjoj Kranjčevićevoj, nazočilo 19 tisuća gledatelja, a na fotografiji uz poglavnika je državni pročelnik za sport u NDH Miško Zebić.
Što nam spomenuta fotografija govori? Da je ustaški poglavnik bio navijač Građanskog, preteče Dinama? Dinamo, iz razumljivih razloga, nigdje u svojim povijesnim knjiga to ne navodi, ali ova činjenica je neoboriva: Pavelić je doista bio na toj utakmici, u kojoj je hrvatski prvak svladao mađarskog velikana.
Prema dostupnim povijesnim izvorima, uspostavom Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine ustaški režim brzo je prepoznao važnost sporta, a pogotovo nogometa, kao najpopularnije razbibrige naroda. S ciljem potpune kontrole i instrumentalizacije, cjelokupni sportski život stavljen je pod državni nadzor.
Sam poglavnik Ante Pavelić svojim je odredbama reorganizirao sustav, imenujući Miška Zebića za Državnog vođu tjelesnog odgoja i športa i osnivajući ured koji je upravljao svim sportskim aktivnostima, od saveza do školskog tjelesnog odgoja. Nogometno prvenstvo nastavilo se igrati unatoč ratnim okolnostima, a klubovi poput zagrebačkog Građanskog, Concordije i HAŠK-a nastavili su s natjecanjima koja su trebala stvoriti privid normalnog života i demonstrirati vitalnost nove države. Građanski je, primjerice, dominantno osvojio prvenstvo 1943. godine, a njihovi su uspjesi redovito korišteni za promicanje snage i superiornosti hrvatskog naroda. Sport je postao pozornica na kojoj se gradila slika funkcionalne i ponosne nacije, čak i dok je stvarnost bila obilježena ratnim strahotama, represijom i zločinima.
Paralelno s klupskim natjecanjima, formirana je i nogometna reprezentacija NDH, koja je u razdoblju od 1941. do 1944. godine odigrala petnaest međunarodnih utakmica. Ti su susreti imali prvenstveno diplomatsku i propagandnu svrhu. Utakmice protiv sila Osovine poput Njemačke i Italije, njihovih satelita kao što su Slovačka i Mađarska, te neutralne Švicarske, trebale su svijetu poslati poruku o međunarodnom priznanju i suverenitetu NDH. Već u srpnju 1941. godine Hrvatski nogometni savez primljen je u članstvo FIFA-e, što je režim predstavljao kao golemi vanjskopolitički uspjeh. Svaka utakmica bila je više od sportskog događaja; bila je to prilika za isticanje nacionalnih simbola, jačanje borbenog morala i dokazivanje pripadnosti „novom europskom poretku“. Pobjede su se slavile kao potvrda ispravnosti državne politike, a igrači su postali ambasadori režima na zelenom terenu.
Ipak, unatoč dubokoj isprepletenosti nogometa i politike te činjenici da je režim u potpunosti kontrolirao sport, u dostupnim povijesnim izvorima, novinskim izvještajima iz tog vremena i kasnijim analizama, nema nijednog pouzdanog dokaza da je Ante Pavelić češće dolazio na nogometne utakmice. Dok su drugi totalitarni vođe, poput Mussolinija u Italiji, često koristili sportske arene za jačanje vlastitog kulta ličnosti i izravno obraćanje masama, čini se da Pavelić nije slijedio taj obrazac. Njegova javna pojavljivanja bila su pažljivo režirana i uglavnom ograničena na vojne parade, političke skupove i službena primanja. Stoga je ova fotografija svjedočanstvo jedne doista raritetne situacije.
Ta odsutnost iz sportskih arena upućuje na zaključak da je Pavelićev utjecaj na nogomet bio isključivo institucionalan i posredan. Njegova uloga ostvarivala se kroz zakonske odredbe i djelovanje državnih tijela zaduženih za sport, a ne kroz osobnu prisutnost koja bi ga povezala s narodnom strašću prema nogometu.
Dok su stadioni bili puni, a uspjesi na terenu slavljeni kao nacionalni trijumf, poglavnik je ostajao po strani, barem kada je riječ o javnoj percepciji. Moguće je da je procijenio kako njegova pojava na takvim događajima ne bi bila u skladu s autoritarnom slikom vođe koju je gradio ili da je jednostavno imao druge prioritete u vođenju države usred rata. Stoga, priče o Paveliću kao navijaču na tribinama danas pripadaju sferi mita i nagađanja, a ne provjerenih povijesnih činjenica.
Sad će Možemovci zabraniti Dinamo kao "fašistički" klub.