Osječka Opus Arena bit će danas poprište dvoboja momčadi čiji je učinak od samo tri boda u proljetnom dijelu prvenstva ispod očekivanja. O utakmici Osijek – Hajduk razgovaramo s nekadašnjim igračem obaju klubova Matom Neretljakom (46), koji je danas trener Zvijezde iz Gradačca. No Mato nije samo trener, nego i – izbornik.
– Vratio sam se iz Poljske, gdje sam vodio svećeničku reprezentaciju BiH na Europskom prvenstvu. Izgubili smo od Hrvatske u polufinalu na penale, a potom i od Portugala u utakmici za treće mjesto. Na Prvenstvu je sudjelovalo 18 momčadi, a ove četiri, Hrvatska, Portugal, Poljska i BiH, uvijek dolaze u završnicu – kazao nam je na početku Neretljak.
Bivši ste nogometaš Osijeka i Hajduka, dobro poznajete oba kluba. Imate li dojam da se ovoga proljeća, a u svjetlu njihove današnje međusobne utakmice, nepotrebno stvaraju pritisci na trenere Garciju i Sopića?
– Narod voli čitati tekstove u kojima se naglašava neki – bum! Ja baš ne vjerujem u te priče o trenerima čiji su statusi upitni. Krenimo od Sopića: da, teška mu je situacija, i ja to razumijem. On je došao u Osijek u poodmakloj fazi sezone, nije selektirao momčad, a karakterom se razlikuje od svog prethodnika Rožmana. Iz svega toga dogodio se niz poraza i loših rezultata kakve Osijek ne pamti, zapravo nikada nije bio u ovakvoj situaciji. S tim se nije lako nositi, ali tvrdim da Osijek ima puno bolju momčad nego što to pokazuje pozicija na ljestvici – ističe Neretljak i dodaje:
– No, isto tako, Osijekova momčad nema ni kvalitetu za poziciju među prve tri-četiri momčadi u HNL-u. A Sopić, on uvijek kaže ono što misli; netko ga zbog toga voli, netko ne. Ja mislim da je on u stanju napraviti rezultat s Osijekom, ispuniti ono što se od njega traži, jer Osijek svojom kvalitetom ne bi smio biti tu gdje je sada.
Međutim, Sopić je odabrao i doveo neke igrače u zimskom prijelaznom roku, poput Teklića, Bubanje i Akerea, a izuzev Nigerijca, preostala dvojica nisu se baš iskazala?
– Mogu govoriti o Tekliću, poznajem ga budući da sam bio asistent izborniku selekcije U-20 Vukojeviću, u kojoj je bio i Teklić. On je odličan igrač! Najbolje djeluje kao druga špica, polunapadač, zna zabiti gol, asistirati... Međutim, tek je došao u Osijek i treba mu dati malo još vremena za prilagodbu. Uvjeren sam kako će on biti od velike pomoći Osijeku. A to što se u njega već počelo sumnjati – to su uobičajena naša posla. Upravo zbog toga našim je dečkima uvijek lakše igrati u nekim drugim ligama, nego u HNL-u.
Kako gledate na odnos Hajdukova trenera Garcije i kapetana Livaje?
– Smatram Livaju najboljim igračem lige ili jednim od najboljih. Njega treba uklopiti i usredotočiti na momčad. Međutim, Garcia ima drugu viziju. Evo, sada se Hajduku događaju i druga čudesa; Vučevića kojega su doveli da im posloži momčad više nema tamo, a nema više ni njegovih ljudi koji su došli s njim. U takvoj situaciji sigurno ni treneru nije lako. Ne ulazim u to je li Garcia dobar ili loš trener, ali vidim da je jako tvrdoglav. Na primjer, Hajduk ima veliko bogatstvo u mladim igračima, ali ne mogu samo oni igrati i nositi momčad. Ako se Livaji ne može pronaći pozicija pored Šege, onda ne znam što bih više mogao reći.
Kakvu utakmicu očekujete u Opus Areni s obzirom na sve pritiske kojima su izložene obje momčadi?
– Osijek se bori za goli život i stoga je na njemu puno veći pritisak. A Hajduk će biti drugi kako god završila ova utakmica; ne vidim da bi ga netko mogao zaobići. Za prvo mjesto ipak ne može parirati Dinamu. Zato će Hajduk u Osijeku igrati slobodnije, opuštenije od svog domaćina. Ne bude li pak Osijek igrao ratničku utakmicu, izgubit će je.
Možete li u ovom trenutku zamisliti scenarij po kojemu Osijek seli u drugu ligu?
– U nogometu je sve moguće. Pratim i Vukovar kako igra. On praktički nema što izgubiti, njega su svi već "izbacili" u drugu ligu čim je ušao u prvu. I zato je Vukovaru puno lakše u ovoj situaciji nego Osijeku. Osijek ima strašan pritisak, jer iza sebe ima bogatu tradiciju, vojsku navijača... Zato svaki igrač koji dođe u Osijek mora shvatiti veličinu tog kluba i znati nositi se s tim – zaključio je Mato Neretljak.