U singapursku misiju obrane naslova svjetskog prvaka "barakude" su krenule s visokom pobjedom protiv reprezentacije Kine koja ih, u povijesti međusobnih utakmica na Svjetskom prvenstvu, ne samo da nikad nije pobijedila nego im nije ni ozbiljno zaprijetila (dosad je bilo 15:5, 17:1, 22:4).
A i unatoč tome što na kineskoj klupi sjedi hrvatski stručnjak Ivan Asić, tako je bilo i ovom prilikom (25:6). Jer odnos snaga između ove dvije vrste je takav da je pitanje pobjednika praktički bilo riješeno i prije same utakmice. Uostalom, naši su vaterpolisti s ovih "plus 19" izjednačili najuvjerljiviji start ostvaren na svjetskim prvenstvima, a riječ je o onoj pobjedi nad Argentinom (24:5) u Fukuoki prije dvije godine.
Brzo je sve bilo jasno
U stotoj utakmici na svjetskim prvenstvima Hrvatska je izborila 74. pobjedu, a rekordna i dalje ostaje ona izborena na prvom SP-u protiv Novog Zelanda (35:1). Obrambeno najuvjerljiviji nastup bio je pak onaj od prije 12 godina u Barceloni kada je Hrvatska dobila Južnu Afriku s 19:0. A tu su reprezentaciju, na otvaranju ovog mundijala, aktualni olimpijski pobjednici Srbi nadjačali s 27:3.
U našoj utakmici, već nakon prve četvrtine (7:1), sve je bilo jasno, a s drugom je to i potvrđeno (12:1). Nakon toga našima pada intenzitet obrane pa u trećoj dionici primaju čak četiri pogotka, ali postižu sedam za "plus 14" krajem treće (19:5).
I u posljednjih osam minuta naša prednost nastavila je rasti jer je Tucak od izabranika tražio visoki pritisak da udalje suparničke šutere što više od Bijačevih vrata. U svom perfekcionizmu, hrvatski izbornik je kod 22:5 zatražio minutu odmora, jer je htio ne samo osvježiti momčad nego i da se odigra nešto uigrano.
Uostalom, samo 54 sekunde prije kraja utakmice i Asić je zatražio minutu odmora kako bi dogovorio napadačku varijantu za igrača više. No realizaciju te ideje onemogućio mu je hrvatski pričuvni vratar Toni Popadić s tri uzastopne obrane u istom (ponavljanom) napadu. Prvi hrvatski vratar, kapetan reprezentacije Marko Bijač, upisao je devet obrana i u jednom je razdoblju imao netaknutu mrežu 13 i pol minuta, a najbolji strijelac bio je Luka Bukić koji je, zbog svojih šest pogodaka (uz šut iz igre 6 od 7), proglašen i za igrača utakmice.
Pogotke su zabijali još Rino Burić (3), Zvonimir Butić (3), Konstantin Harkov (3), Tin Brubnjak (2), Loren Fatović (2), Franko Lazić (1), Josip Vrlić (1) te četverostruki strijelac Marko Žuvela koji je kazao:
– Iako su Kinezi razinu ispod, sami smo sebi rekli da ih ne smijemo podcijeniti. Bitno je da smo imali svoj ritam, od početka smo "nabili" tempo i pokazali našu igru, onakvu kakva treba biti.
Programirani sidraš zabio tri
Rino Burić, programirani centar reprezentacije kada se reprezentativno umirove 39-godišnji Vrlić i 38-godišnji Lončar, je pak rekao:
– Napokon je počelo Svjetsko prvenstvo. Dugo smo ga čekali. Premda smo znali da smo puno bolja momčad od Kine, ozbiljno smo shvatili utakmicu o kojoj, zapravo, i ne treba puno govoriti. To je bila jedina lagana utakmica u skupini pa i na Prvenstvu, a sada nas čekaju neusporedivo jači suparnici.
Kao što se znalo, bila je ovo samo trening utakmica za ono što slijedi, a to su uvijek neugodna Crna Gora (koja nam je znala i zagorčati život na velikim natjecanjima) kao i odlična reprezentacija Grčke.
– Zadovoljan sam, ali teško je dobiti pravu sliku u ovakvoj utakmici. Pristup i angažman bili su neupitni, tako smo morali ući u turnir. Bez obzira na to što je evidentno da smo jači od Kine, bitno je bilo pridržavati se nekih postulata naše igre – ustvrdio je hrvatski izbornik Ivica Tucak nakon dobrog šuterskog treninga protiv Kine u kojem su njegovi izabranici suparnička vrata pogodili 25 puta iz 41 pokušaja.
Uspješnost je to od 61 posto, a za ovu priliku spomenut ćemo da su olimpijski pobjednici Srbi svojim protivnicima Južnoafrikancima zabili 27 pogodaka iz 42 pokušaja što je 64 posto uspješnosti. U toj utakmici najefikasniji je bio Dušan Mandić, ljevoruki igrač koji je u 2024. proglašen za najboljeg svjetskog vaterpolista, i to u jakoj konkurenciji s našim Lorenom Fatovićem, koji je, za razliku od srpskog asa, u toj godini igrao čak tri finala i osvojio tri medalje.