S Ivicom Zupcem (27, 213 cm), pobjednikom 47. izbora košarkaša godine, pričali smo prije nego što će ući u klupski zrakoplov za Milwaukee. A ondje su ga čekala prilagođena sjedala, standard biznis klase, zrakoplov prilagođen košarkašima koji tijekom letova žele spavati, gledati filmove, slušati glazbu ili možda kartati kao što, po vlastitom kazivanju, najčešće čini Ivica s nekolicinom suigrača.
Kao što smo već objavili, Zubac je od svih deset članova ocjenjivačkog suda dobio najveći broj bodova (10) pa je ostvario savršenih 100 bodova, 30 više od isto tako sjajnog Marija Hezonje. O koliko velikom napretku je ovdje riječ najbolje će vam reći usporedba njegovih prošlosezonskih i ovosezonskih statistika. Prošle sezone je prosječno knjižio 11,7 koševa i 9,2 skokova dok ove sezone bilježi prosjek od 15,2 koševa (uz 61 posto šuterske uspješnosti) i 12,5 skokova. Osim toga, treba reći da je Big Zu (tako ga zovu suigrači) na prošloljetnom predolimpijskom turniru u Ateni za Hrvatsku prosječno upisivao 22,8 koševa i 11,3 skoka.
Kada smo mu javili da je on Večernjakov laureat za 2024., simpatični Čitlučanin reagirao je ovako:
– Svaka je nagrada potvrda tvom radu, dokaz da si na pravom putu, a kada sam vidio koliko je duga tradicija ovog izbora i tko je sve osvajao ovu nagradu, to me čini još sretnijim jer stvarno je riječ o odabranom društvu.
Big Zu u elitnom društvu
A to društvo u bivšoj državi činili su Dalipagić, Kićanović, Delibašić, Dražen Petrović, Kukoč, Rađa, a u neovisnoj Hrvatskoj Vujačić, Mulaomerović, Ukić, Tomić, Bogdanović, Simon i prethodni laureat Hezonja.
– Nadam se da ću i u sezonama koje dolaze konkurirati za ovu nagradu.
Samo su jednom dvojica košarkaša dijelila nagradu jer su dobila jednak broj bodova, a to su bili Bogdanović i Šarić. Nažalost, Bogdanović će propustiti cijelu sezonu, a pri tome je ostao i bez kluba, a Šarić ne dobiva minutažu kakvu svojom kvalitetom zaslužuje.
– Žao mi je što je Bojan doživio takav peh s ozljedama, ali i žao mi je i zbog Šišija. Znam kakvu je situaciju Dario imao prošlog ljeta, a imao je obećanja od kluba kojem je pristupio i zbog kojih je i odlučio otići tamo. A oni mu nisu ni pružili priliku da se snađe s novom momčadi i pokaže što zna. A Šiši može još puno toga dati.
Šarić je i kapetan reprezentacije koja će u petak, bez NBA igrača, igrati sudbonosnu utakmicu protiv Francuske. Tada se odlučuje hoće li se Hrvatska provući ili će prvi put propustiti nastup na Eurobasketu.
– Znam kakva je situacija i koliko je bitno. Atmosfera u Jazinama će biti vrhunska i vjerujem da ćemo imati svoju priliku. Dečki, držim vam palčeve.
Ne pobijedi li Hrvatska Francusku, a potom i Cipar, moglo bi se dogoditi da se Zubac i Šarić načekaju na novi nastup na velikom natjecanju.
– Nadam se da do toga neće doći. Dosad imam samo jedan nastup na velikom natjecanju i na tom sam se Eurobasketu ozlijedio uoči osmine finala. Stvarno ne bih volio da ostarim i da mi prođu najbolje godine, a da nisam nešto napravio s reprezentacijom.
Bi li u tom slučaju tražio utjehu u slobodnim ljetima?
– Ma kakvi. Previše slobodnog vremena bude ljeti, ne volim to. Volim igrati svakog ljeta za reprezentaciju.
A bilo bi lijepo u toj nacionalnoj vrsti na visokim pozicijama opet zajedno vidjeti njega i Šarića, ali i Karla Matkovića. Ima li taj momak perspektive za dugoročnu NBA karijeru?
– Zasigurno ima. Već na Eurobasketu 2022. govorio sam mu da je spreman za NBA. Vidim da je dosta radio na šutu za tricu i to sada jako dobro izgleda. A kako bude stjecao iskustvo, bit će sve bolji.
S obzirom na to da je svake sezone sve bolji, ta reprezentativna ljeta očito mu gode. U čemu je tajna toga da baš ove sezone igra najbolju košarku u karijeri? Je li razlog u poboljšanom radu nogu ili u suradnji s Hardenom kakvu dosad nije imao ni s jednim razigravačem?
– To je kombinacija više toga i napokon se sve spojilo. Uvijek sam znao da mogu igrati, ali nisam dobivao lopte u reketu kao što ih dobivam sada jer nismo tako igrali. S ovom sezonom to se promijenilo i ja vjerujem da mogu igrati još i bolje.
U NBA-u nema nedodirljivih
Je li točno da on i Harden ostaju nakon treninga da bi uvježbavali igru dva na dva koja im jako dobro ide?
– To smo više činili prošle sezone, a sada to radimo dosta manje jer smo se uigrali. Znamo kako igrati protiv različitih obrana od "pick and rolla".
Premda dešnjak, efikasan je Ivica i pri završecima s lijevom rukom.
– Meni je lijeva bila dosta dobra, a prošlog ljeta se na onom izlaznom sastanku baš govorilo o tome. I tako smo trener Lutz i ja prošlog ljeta puno više radili na završecima s lijevom rukom.
Ono što je primjetno jest i da Big Zu sve češće zakucava. Je li to zbog toga što je oko njega puno atleta i ako ne ide jako na koš može lako biti blokirana žrtva?
– Istina je, atleti su svuda oko mene. No to sa zakucavanjem više je neki američki mentalitet koji nisam imao kada sam došao u ovu ligu. Isto se broji, ali kada zakucavaš, obrambeni igrači drukčije razmišljaju hoće li te ići blokirati ili ne. Ja to radim i na treninzima da mi postane automatizam.
Baš kao i cijeli košarkaški svijet, i Zupca je prilično iznenadio "trade" Luke Dončića?
– Svi su bili u šoku, a u medijima se i nadalje o tome govori. Zašto i kako, i dalje mnogima nije jasno što se dogodilo. Uskoro ću ga sresti jer nakon gostovanja dva puta igramo protiv Lakersa.
Je li Dončićeva razmjena dokaz da u NBA ligi gotovo nitko nije imun na razmjene, osim onih koji imaju takvu klauzulu, a takvih je vrlo malo?
– Da, to je dokaz da nema nedodirljivih. Ali i dokaz da je NBA liga biznis u kojem se ne možeš opustiti koliko god bio bitan. Ako mogu "trejdati" Dončića, onda mogu svakog.
Među navijačima Lakersa i danas se može čuti da žale što su čelnici njihova omiljenog kluba razmijenili Zupca u Clipperse.
– To mi jest neka vrsta zadovoljštine. Uživao sam igrati za Lakerse i bilo mi je jako žao što se to dogodilo. U tom trenutku nije mi bilo jasno zašto se to događa, ali mi je drago što sam pokazao da sam postao ozbiljan igrač u ozbiljnoj momčadi i da se ljudi koji su taj potez izveli uvjere da su pogriješili. I zato sam prvih godina uvijek imao dodatnu motivaciju kada bismo igrali protiv Lakersa. Danas je u pitanju tek nešto veći naboj jer riječ je o gradskom rivalu, no nije to ništa posebno.
Poznato je da se Luka Dončić voli zagrijavati uz pjesme s prostora bivše SFRJ pa tu bude i hrvatske dance glazbe, ali i srpskih narodnjaka. Ima li svaki nositelj igre pravo na takvo što?
– Na to uglavnom imaju pravo oni koji imaju neki status. DJ uglavnom bude osoba koja radi za klub pa mu možeš uručiti svoje glazbene želje kako za teretanu, za vrijeme treninga tako i za zagrijavanje.
Koju playlistu Ivica Zubac uruči klupskom DJ-u?
– Meni to nije bitno, nisam od onih kojima treba glazba dok treniraju. No u teretani, u kojoj se dosta sluša rap, ipak nekad ubacim Guns and Roses.
Budući da spada u red cjenjenijih NBA centara, protiv koga od suparničkih divova mu je najteže igrati?
– Obrambeno gledano, najteže je igrati protiv Embiida koji nakon kratkog rola sve pogađa s poludistance, odnosno protiv Jokića koji i vodi loptu, šutira trice, igra leđima košu, a i jako dobro rola u "pick and rollu". Wembanyama ima ogroman raspon ruku pa ga morate pokušati što više ugurati. S obzirom na visinu, on nikad ne skače na finte i sve stiže blokirati. Protiv njega se više fokusiram na skok u napadu i na završetke iz "pick and rolla".
Četiri dana odmora u Cancunu
Što je to bilo između njih dvojice?
– Ništa strašno. Bio sam ljut na suce pa sam ga, u trku, malo jače odgurnuo, ali ne s namjerom da onako odleti. Nakon utakmice sam mu se ispričao.
Wemby je bio dio svetkovine zvane All-Star Weekend. Za razliku od Zupca koji je uživao u produženom slobodnom vikendu.
– Supruga Kristina i ja otišli smo na četiri dana u Cancun, da odmorim noge i napunim baterije. To mi je baš trebalo. S druge strane All-Star igrači su imali puno obveza u San Franciscu. Nije to neki tempo, ali se nakupi dosta obveza i nemaš osjećaj da imaš pauzu. Ipak, ja bih se barem jednu godinu volio tako "umarati".
S obzirom na to da je stanovnik Grada Anđela, zanimalo nas je je li požar prijetio i njegovoj kući?
– S obzirom na novu dvoranu, preselili smo se u apartman iz kojeg imam 15 minuta vožnje do posla. No kuću u Encinu nismo prodali, nego smo je iznajmili, a ona je bila u opasnosti. Baš kad smo mislili da će izgorjeti, vatrogasci su uspjeli ugasiti obližnji krak požara. Situacija je u gradu dosta teška, puno ljudi izgubilo je kuće pa tako i neki zaposlenici kluba. Nekima kuće nisu izgorjele, ali ne mogu u njima živjeti jer im je zagađen ventilacijski sustav.