Za nekoliko dana Niko Galešić proslavit će 25. rođendan, a prije dva mjeseca napunio je godinu dana u dresu Dinama. Možda ispočetka nije igrao koliko se očekivalo, ali sad ide prema sve većoj minutaži i dobiva zasluženo povjerenje.
Malo nas je iznenadio vaš njemački broj telefona, a onda smo se sjetili da ste rođeni u Berlinu i iz Njemačke stigli u Hrvatsku. Kako ste došli u Rijeku?
– S 18 godina sam došao, već šest godina razmišljam o tome da promijenim broj telefona, ali sve je to sad Europa, čak mi je i jeftinije ovako – kazao nam je Galešić i nastavio:
– Bio sam u Herthi i zvali su mog oca, Ivan Mance se javio, Rijeka je tražila igrače i došao sam na probu. Bio sam na probi dva tjedna s prvom momčadi i sve je brzo prošlo. Rekli su mi da ostajem, bio sam godinu dana u juniorima i u vrijeme korone stigao u prvu momčad.
Tata Ante bio je nogometaš, dijeli li vam savjete?
– Da, igrao je, a sad mi svaki dan dijeli savjete, nakon svake utakmice ima kritike, haha. Ali, malo se smirio nakon što sam počeo bolje igrati za Rijeku i sad za Dinamo.
U Dinamo ste došli iz Rijeke prije malo više od godinu dana, je li promjena velika?
Nisam bio najsretniji
– Meni nije, nije to ni daleko. Nalazak novog stana i selidba nisu mi bili problem, a znao sam veći dio momčadi Dinama i brzo sam se uklopio pa mi je bilo lako trenirati s dečkima kao što su Baturina i Sučić. Nije bilo teško kao što su možda neki mislili da će biti i bio sam zadovoljan, iako momčadi nije išlo glatko, ali bio sam uglavnom zadovoljan sa sobom.
Koliko je život u Zagrebu drukčiji od onoga na Kvarneru, kako ste se snašli?
– Odrastao sam u Berlinu koji je veliki grad i sad mi je u Zagrebu ljepše jer je veći od Rijeke, ima više života. Doduše, ponekad mi nedostaje more, ali sam iskreno zadovoljniji ovdje – priča Niko Galešić.
S kim se najviše družite?
– Sad sam najviše s Vidovićem, on mi je susjed, pa malo govorimo i njemački, potom s Beljom gotovo svaki dan, i on govori njemački jer je igrao u Augsburgu i Austriji, potom su tu Stojković i Topić, s tim dečkima provodim najviše vremena.
Dinamo vas je platio oko tri milijuna eura, no trenutačno su ispred vas na stoperskim pozicijama Dominguez i McKenna, je li teško biti na određeni način treći stoper?
– Na početku nije bio lako, tijekom cijele polusezone nisam bio najsretniji, ali dosta se toga promijenilo preko ljeta. Došlo je puno novih igrača i svi su dobili priliku. Istina je da sam nekako bio u drugom planu, ali sam u ovom proljetnom dijelu dokazao da mogu biti na istoj razini s tim dečkima, a za sebe uvijek mislim da sam najbolji. U ovom dijelu sezone dosta igram. Čekao sam svoju priliku, strpljivo radio i šutio, radio sam na sebi i nastojao biti sve bolji. No, ostao sam miran i mislim da se to vidi.
To su nam potvrdili i ljudi u klubu, kažu da je Niko iznimno karakteran i vrijedan dečko. Sad nerijetko ulazi i na poziciju desnog beka i valja priznati da se dobro snalazi. Koliko je teže igrati na toj poziciji s obzirom na to da ste zapravo stoper?
– Iskreno, nije mi teže, čak je igrati desnog beka na određeni način lakše jer se fizički dobro osjećam, mogu bez problema istrčati u napad pa se vratiti prema obrani. Na toj sam poziciji nekako slobodniji, mogu se više kreirati, pomoći momčadi.
Kako se snalazite u komunikaciji s posebnim engleskim jezikom Škota McKenne?
– Haha, nije ga lako razumjeti, ali kad sporije priča, onda je u redu.
Ono što se može primijeniti jest da uvijek ulazite s punim žarom, bilo od početka, tijekom utakmice pa i na kraju i to vam se očito vraća, kao sad protiv Slavena Belupa kad ste nakon samo nekoliko sekundi u igri izborili jedanaesterac s kojim je krenuo preokret Dinama.
– Mislim da je važno uvijek ući sa sto posto. Na početku karijere imao sam trenutke kada psihološki nisam bio na tih sto posto i to se odmah vidjelo na terenu. Ovako želim pokazati i kad ulazim da mogu pomoći, da se momčad probudi, digne. I protiv Slavena Belupa to nije do 60. minute izgledalo najbolje, ali onda je stigao taj jedanaesterac, cijela momčad se digla i do kraja smo igrali odlično.
Kako to da je Dinamo toliko popravio svoju igru na proljeće?
– Riječ je o potpuno novoj momčadi koja se srela na ljeto i treba vremena da se sve to posloži. Imali smo pripreme na ljeto i mislim da smo u prvoj polusezoni bili solidni, a sad na zimu u pripremama bili smo još više zajedno, družili se i 'skompali' i možda smo i zbog toga puno bolji nego na početku, a s pobjedničkim ritmom samopouzdanje nam je samo još više raslo.
Bilo je dosta kritika na račun Dinamove igre tijekom jeseni, kako se vi nosite s kritikama?
– Dobro se nosim, sve komentare i medije ne pratim previše, ali ipak se i to osjeti u momčadi, zato je jedini put da radiš na sebi, da si sretan i zadovoljan sa sobom, onda te kritike ne diraju previše.
Pobjedu nad Hajdukom potvrdili ste protiv Slavena, je li prvenstvo odlučeno?
– Realno nije gotovo, protiv Slavena Belupa neki su se u prvom poluvremenu možda i previše opustili, možda je došao taj osjećaj da ćemo biti prvaci i sve lako riješiti. No, moramo dobiti sve do kraja i kad danas gledam na ljestvicu želim da sezonu završimo s 90 osvojenih bodova (Dinamo ih sad ima 60, dakle žele plavi dobiti svih deset utakmica do kraja, nap.a.). Meni je poticajno da osvojimo najviše bodova otkako se igra liga s deset klubova.
San je A-reprezentacija
Koliko o vjerojatnom naslovu prvaka pričate u svlačionici?
– Nikako o tome ne pričamo, svaki je dan i dalje isti, odradiš individualni trening i prije treninga s momčadi, zajednički trening i svi dajemo sve, a u ovom nas trenutku ljestvica ne zanima i tako treba i nastaviti.
Koga vam je dosad bilo najteže čuvati u HNL-u?
– Vjerojatno kao i svima, dok sam bio u Rijeci najteže je bilo s Petkovićem kao i s Livajom, oni su najbolji napadači lige otkako sam ja ovdje.
Imate nastupe za mladu reprezentaciju, sežu li ambicije i do A reprezentacije?
– Sigurno su te ambicije prisutne kao što su bile i dok sam bio u Rijeci, ali meni sad prvo treba minutaža i povjerenje u klubu, a siguran sam u sebe, vjerujem da jednog dana mogu do reprezentacije.
Kakve su vam osobne ambicije, gdje se vidite za pokoju godinu, imate li omiljenu ligu u kojoj biste jednog dana voljeli igrati?
– Ne razmišljam o tome, zadovoljan sam u Dinamu i želim ovdje dokazati da vrijedim i da mogu počinjati svaku utakmicu, u Zagrebu mi je super i sad uopće ne razmišljamo o nečem drugom – zaključio je elokventni Niko Galešić.