Donna Vekić, najbolje je rangirana hrvatska tenisačica na svjetskoj rang-listi ovih, na 68. je mjestu. Ova sjajna tenisačica progovorila je o svom životu svojedobno za Večernji list.
Tenis nije bio prvi sport koji ste trenirali?
– Nije. S četiri godine roditelji su me upisali u sportsku gimnastiku koja je u Osijeku bila jako popularna. Baš se ne sjećam ništa iz tog vremena, osim gimnastičkog trikoa koji je bio jak lijep. Tko zna, možda ga negdje imam sačuvanog. Život me nekako odveo u tenis. Sport je inače bio logičan izbor jer su svi u obitelji bili sportaši. Tata je bio nogometni vratar, mama je bila atletičarka, baka je predavala tjelesni odgoj. Kao mala imala sam jako puno energije pa sam morala u neki sport. Sigurno nisu bila u to vrijeme neka velika očekivanja od mene, barem što se tiče sporta. Tenis sam počela trenirati sasvim slučajno. Sjećam se da sam uoči prvog odlaska na teniske terene izvrnula gležanj na trčanju. Nije bilo ozbiljno pa me ta ozljedica nije spriječila da odem na prvi trening.
Kako je bilo u počecima?
– Bilo je puno odricanja, tenis nije jeftin sport pa su roditelji trebali uložiti i puno novca. Bez njih danas ne bi tu bila. U ono vrijeme kad sam počinjala ni uvjeti nisu bili dobri pa smo često morali putovati na treninge izvan Hrvatske. Ništa mi nije bilo teško jer sam bila dijete. Već kao tinejdžerica osvajala sam turnire, sa 16 godina bila sam među top 100 igračica, a prvi WTA turnir osvojila sam sa 17 godina, bilo je to u Kuala Lumpuru. Kada sam osvojila prvi WTA turnir, bilo mi je veliko olakšanje jer sam prije toga igrala dvaput u finalu i dvaput sam izgubila. Gubila sam finala prvo u Taškentu, a onda u Birminghamu.
>> Donna Vekić fanovima pokazala novi izgled: 'Promjena stila, ali uvijek lijepa'
Je li prerani ulazak u svijet profesionalnog tenisa uvjetovao kasniju veliku krizu rezultata?
– Bilo je tu puno stvari koje su se dogodile, možda je najstresnija bila operacija koja je za mene bila šok. Stanka je bila jako duga, htjela sam požuriti na terene pa sam igrala s bolovima u koljenu gotovo godinu dana. Nisam bila strpljiva, ali sreća da sam imala obitelj uz sebe, moj teniski tim koji mi je bio velika potpora. U tom razdoblju čak sam razmišljala da odustanem od tenisa. Bila sam daleko od top 50 igračica i to me je jako frustriralo. Tko zna kako bi sve to završilo da nisam presjekla i rekla – u redu, sad ćeš napraviti dužu stanku i dok se potpuno ne oporaviš nema više igranja. Tako sam krenula od nule i ova je sezona nagrada za sve teške trenutke koji su sada iza mene.
Jedna ste od rijetkih vrhunskih tenisača koja ima i svoj privatni biznis. Riječ je o proizvodnji mirisnih svijeća?
– Imam veliku strast prema mirisima i svijećama. Uvijek kada bih putovala u novu zemlju kupila bih mirisnu svijeću i stavljala bih je u sobu kako bih imala ljepšu atmosferu. I onda sam došla na ideju da napravim svoj brend. Uvijek sam htjela tako nešto, htjela sam napraviti svijeće koje će biti lijepe i koje će se dobro uklopiti u svaki prostor. Riječ je o mirisnim svijećama i štapićima koje sam na tržište lansirala 2021. godine. Svijeće su izrađene od 100 posto prirodnog voska pčela iz Parka prirode Kopački rit, a odašilju negativne ione kako bi pročistile i poboljšale kvalitetu zraka. Mirise je dizajnirao parfumer Arnaud Fourré u poznatom parfemskom centru Grasse u Francuskoj. DNNA svijeće i difuzori za interijere danas se prodaju i izvan Hrvatske na mjestima kao što su American Dream u New Yorku, Segraeti u Monte Carlu, The Mall of America u Minneapolisu i Belodore u Budimpešti te od prosinca i u ultraluksuznom resortu na Maldivima, Anantara Resort. Nije lako, ali to je nešto čime ću se više baviti kada završim igračku karijeru.
A teniski tereni u Osijeku koje ste izradili?
– To ide jako dobro. Za sada sam napravila tri javna terena u Osijeku koja su potpuno besplatna za igranje i trenutno je popunjenost 97 posto. To me čini jako sretnom i ponosnom. Važno je da se što više ljudi bavi sportom, pogotovo djeca. Svaki teren ima drugu podlogu. Ideja je bila da napravim četiri terena s podlogama na kojim se igraju četiri Grand Slam turnira. Prvo sam napravila teren "wimbledon", pa "roland garros" i "US open". Ostaje još samo teren "australian open". Svi su tereni na različitim mjestima...
Dugo ste u profesionalnom tenisu, dugo ste u ritmu treninga i nastupa, stalno ste na putovanjima. Neki misle da je lijepo biti tenisačica, ali?
– Nije lako. Primjerice, bila sam dva tjedna u New Yorku, a nisam ništa vidjela osim hotela i teniskih terena. Svaki su dan treninzi i obveze su toliko naporne da nemam snage ni za što. Ljudi misle da živim glamurozno, a daleko je to od istine. Što se tiče hrane, sama si kuham, ne odlazim previše u restorane. Ne mogu sad reći da sam nekakav kulinarski ekspert, ali znam napraviti sjajne lazanje. Kada bih god došla u rodni Osijek, uvijek bi mi mama ili ujna napravile lazanje. Kako sam sve manje išla u Osijek, morala sam ih sama naučiti raditi.
Što volite gledati od ostalih sportova?
– Nogomet, pogotovo hrvatsku reprezentaciju. Bila sam na Svjetskom prvenstvu u Dohi, a kada sam igrala turnir u Berlinu iskoristila sam priliku da odem pogledati susret prvog kola, na ovogodišnjem Europskom prvenstvu protiv Španjolske. Nažalost, nije dobro završilo za nas, nisam im donijela sreću, ali mi je drago da sam ih došla podržati. Taj me njihov nastup dodatno motivirao pa sam u Berlinu otišla do finala. Inače sam velika navijačica Real Madrida.
Slobodno vrijeme?
– Samo da je neka plaža i da nema nikoga.
Kako živi Dona Vekić njezina je stvar. U svakom slučaju sve je zaradila u daleko nakompetitivnijem ženskom sportu bez ikakvih značajnih državnih dotacija. Sama plaća svoju ekipu (trenere, ..), svoja putovanja, smještaj dok je na turnirima ....