Nikica Jelavić radi sjajan posao na klupi Lokomotive. U svom prvom pravom seniorskom angažmanu potvrdio je da ima i trenerski gen, vodeći momčad s Kajzerice s velikom strašću i jasnom vizijom. Jelavićevu igračku karijeru pratio sam doslovce od prvog dana. Osnovno pogonsko sredstvo uvijek su mu bili poseban karakter i želja za uspjehom. Bolje rečeno, želja za pobjedom.
Lokomotiva pod njegovim vodstvom ove sezone bilježi odlične rezultate i trenutačno drži peto mjesto na prvenstvenoj ljestvici s 40 bodova, tri više od Slavena Belupa. Ono što se u nogometnim krugovima posebno analizira način je na koji je Jelavić implementirao svoje ideje, nastavljajući uspjehe koje je prethodno ostvario s juniorskom ekipom, s kojom je osvojio dvostruku krunu. Tijekom cijele karijere, prvo kao igrač, a sada i kao trener, pokazao je kako se snažnim i nepokolebljivim karakterom mogu ostvariti zapaženi rezultati, čak i kada okolnosti nisu idealne.
Na rubu odustajanja
Mnogi su zaboravili koliko je težak bio njegov put do zvijezda. Kao nevjerojatno talentiran mladić u splitskom Hajduku, proveo je gotovo tri godine na rubu odustajanja. Teške ozljede koljena, uključujući križne ligamente i meniskus, nizale su se jedna za drugom, a operacije su postale dio njegove svakodnevice. U jednom je trenutku, kako je i sam priznao, ozbiljno razmišljao o prekidu karijere, pogotovo nakon što mu je liječnik rekao da s takvom ozljedom možda više nikada neće igrati nogomet.
– Počneš razmišljati isplati li se gubiti još godinu i pol na oporavak, a da na kraju ne bude ničega. Srećom, moja obitelj vjerovala je u mene više nego ja sam – prisjetio se Jelavić tog teškog razdoblja u jednom od svojih ranijih intervjua.
Ta borba ga je očvrsnula i pomogla mu da izgradi mentalitet pobjednika koji se nikada ne predaje, a upravo taj mentalitet danas prenosi na svoje igrače.
U jednom našem razgovoru govorio mi je kako se danas nosi s treninzima. Najdraže mu je otići na savski nasip, pa ondje u sumrak individualno trenirati pri čemu nerijetko gura svoje tijelo do granica izdržljivosti. A bol u koljenima?
– Nikada nije ni prestala, otkako znam za sebe, pa ni sada... – pričao mi je Nikica.
Još jednom pod nož
Ovih je dana novim operacijskim zahvatom riješio taj problem. Odmah nakon pobjede u domaćem prvenstvu, odjurio je u bolnicu, gdje su mu operirali koljeno. I uskoro će nastaviti, punim gasom, bez obzira na prepreke. I o tome smo često znali razgovarati, a uvijek će kazati kako ga alibiji ne zanimaju. Zato je i napravio igračku karijeru, unatoč omjerima koji nisu bili na njegovoj strani.
Svoje bogato igračko iskustvo sada uspješno primjenjuje u trenerskom poslu. Jelavić već sada demonstrira taktičku prilagodljivost i ne drži se slijepo jedne formacije ili ideje u igri. Njegova posvećenost i jasna nogometna vizija istaknuti su kao ključni faktori uspjeha. Poseban naglasak stavlja na razvoj mladih igrača, što je bilo vidljivo još dok je vodio juniore Lokomotive do povijesnih uspjeha i nastupa u Uefinoj Ligi prvaka mladih. Taj pristup, koji kombinira disciplinu, rad i povjerenje u mlade snage, pokazao se kao dobitna kombinacija i u seniorskoj momčadi, koja pod njegovim vodstvom igra – dobar nogomet.
Svoju igračku karijeru priveo je kraju upravo u Lokomotivi, gdje je u ožujku 2021. objavio umirovljenje. Nije dugo čekao na novi izazov. Gotovo odmah se prebacio u trenerske vode, preuzevši 2023. godine U-19 momčad kluba s Kajzerice. Rezultati su bili izvanredni i nadmašili su sva očekivanja, a osvajanje juniorskog prvenstva bilo je jasan znak da je riječ o čovjeku s velikim trenerskim potencijalom.
Uprava kluba to je prepoznala i u srpnju 2025. imenovala ga je trenerom prve momčadi. Jelavić je tako dobio priliku graditi priču tamo gdje se osjeća kao kod kuće, a povjerenje je opravdao na najbolji mogući način. Njegov put od dječaka iz Čapljine koji je bio na korak do odustajanja do cijenjenog golgetera i sada perspektivnog trenera najbolji je dokaz da se uz čvrst karakter i vjeru u sebe može postići gotovo sve. Jasno je da nećemo dugo čekati na njegov novi iskorak...