Subotnji domaći remi protiv Rijeke (2:2) ni u kojem pogledu nije drama niti znak za uzbunu Dinamu, koji je i dalje komotno prva momčad ligaške ljestvice HNL-a s deset bodova prednosti nad drugoplasiranim Hajdukom šest kola prije kraja sezone. Međutim, to što situacija nije dramatična, ne znači da ne možemo prepoznati određene obrasce koji se događaju u momčadi.
Forma bitna zbog kupaca
Prepoznao ih je i trener plavih Mario Kovačević koji je nakon neuobičajenog derbija protiv branitelja naslova istaknuo:
– U zadnjim utakmicama smo možda u malom padu. Primili smo i protiv Gorice i Vukovara golove. Povedemo pa kao da smo mislili da je gotova utakmica. Nismo bili dobri s loptom, to mi malo smeta – poručio je Kovačević u subotu.
Zakon velikih brojeva sugerira da je ova Dinamova serija od osam uzastopnih pobjeda morala završiti. Forma zagrebačke momčadi bila je na toliko visokoj razini proteklih tjedana da ona jednostavno u određenom trenutku nije mogla otići nigdje drugdje osim prema dolje. Kao što Kovačević sam tvrdi, obrana plavih je u posljednje vrijeme počela propuštati znatno više od očekivanog, s brojnim tehničkim, pozicijskim i taktičkim pogreškama. U posljednja tri dvoboja Dinamo je primio šest pogodaka, što je isti broj golova koje je momčad primila u deset utakmica u nacionalnim natjecanjima prije ova posljednja tri dvoboja.
Pojedinci poput Sergija Domingueza, Brune Gode i Morisa Valinčića su u ovom trenutku daleko od forme koja ih je znala krasiti u prethodnim dijelovima sezone, što nipošto nije nevažan faktor, posebice u slučaju Domingueza i Valinčića, na koje se u budućnosti (možda čak i ovog ljeta) računa u kontekstu potencijalnih izlaznih transfera koji bi u Dinamovu blagajnu mogli donijeti čak i dvoznamenkaste milijunske iznose. Ako se ovakva klimava forma nastavi, ti iznosi će opravdano padati u očima kupaca.
Što se tiče igre u drugom smjeru, činjenice upućuju na to da je ona na ekstremno visokoj razini. U posljednjih pet utakmica Dinamo je zabio suluda 24 pogotka, dakle gotovo pet u prosjeku po susretu. Kovačevićeva poanta da ga smeta što njegovi igrači nisu bili dobri s loptom protiv Rijeke najviše govori o tome koliko je momčad sama za sebe podignula standard i očekivanja za svoju igru. Generalno gledano, kada trener za tri utakmice u kojima je dvaput pobijedio te jednom remizirao govori da je ekipa u malom padu, to je zapravo jako dobar znak za Dinamo, jer ako se ni pri padu ne upisuju porazi te se osvaja većina dostupnih bodova, onda znate da vam je momčad dobra.
Beljo na 34 gola ove sezone
Nijedan tekst o Dinamu u drugom dijelu sezone ne može biti napisan, a da se pritom ne spomene maestralni Dion Drena Beljo, koji je protiv Rijeke poentirao dvaput te svima onima koji tvrde da "samo zabija momčadima poput Vukovara i Gorice" rezolutno začepio usta. Beljo je glavna zvijezda ove sjajne proljetne forme, a sada je već na brojkama od 27 pogodaka u HNL-u te 34 u svim natjecanjima. Dok Beljo efikasno rješava gotovo svaku svoju veliku priliku, Dinamo ne bi trebao imati nikakve brige, jer uzevši razliku u kvaliteti u odnosu na druge momčadi iz lige, plavi će šanse definitivno stvarati, a to je sve što Belji treba.
Pri pogledu u budućnost, ono što je sada najvažnije za Dinamo i njegove igrače jest ostati na razini sjajne proljetne forme što je više moguće. Dobar dio ovih nogometaša, nakon potpune ljetne kadrovske rekonstrukcije, nikada u svojoj karijeri nije okusilo slast osvajanja naslova prvaka, pa je pritisak u završnici element koji se ne može tek tako zanemariti.
Dinamo u iduća tri kola (Istra u gostima, Varaždin kod kuće i Gorica u gostima) može i matematički potvrditi naslov prvaka te potom početkom svibnja u sklopu 34. kola dočekati Hajduk u derbiju kao prvak. To je ono na što perfekcionist poput Kovačevića cilja, da se derbi igra isključivo za, što bi Englezi rekli, "bragging rights", to jest pravo na hvalisanje te da nema nikakve važne implikacije za samu ljestvicu.
Ono što je, osim navedenog, evidentno da Zajci i Stojković u zadnje dvije utakmice nisu bili na razini kao u prethodnim utakmicama.