Kako kaže stari nogometni klišej – navijači su 12. igrač momčadi. Podrška navijača hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u SAD-u, Kanadi i Meksiku bit će izrazito važan faktor za vatrene, a velik broj Hrvata već je potpuno spreman bodriti našu selekciju na turniru. O navijačkoj perspektivi cijele priče nismo mogli pronaći boljeg sugovornika od Željka Bulića iz navijačke udruge CFE Mi Hrvati. Ova vam je skupina vjerojatno najpoznatija s prošlog Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje su prvo u odorama šeika s kultnim hrvatskim kvadratićima oduševili svijet i zavrijedili stotine tisuća lajkova i desetke milijuna pregleda na raznim svjetskim platformama, a zatim ponovno oduševili u Dohi sa sad već kultnom zastavom dužine 200 metara i težine 100 kilograma.
Koliko se iz vaše perspektive razlikuje pripremanje za ovaj SP u usporedbi s prethodnim velikim natjecanjima?
– Kad usporedimo pripreme s posljednjim Svjetskim prvenstvom u Kataru, odlazak na ovaj turnir u Sjedinjene Američke Države nešto je skuplji. S druge strane, lakše nam je zbog toga što postoji puno ljudi u Americi s kojima naši navijači imaju rodbinske ili prijateljske poveznice, puno je Hrvata u SAD-u i Kanadi, pa se lakše dođe do smještaja ili se lakše organiziraju neke ideje za način praćenja, navijanja i slično.
Puno skuplje nego u Kataru
Što je klub navijača Mi Hrvati točno dogovorio i organizirao za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u kontekstu navijača?
– Kao klub navijača organizirano ćemo popratiti sve utakmice, imati organizirana mjesta okupljanja, a za Dallas pripremamo spektakl kakav Hrvatska i navijački svijet još nisu vidjeli. Pripremamo, dakle, iznimno velik i zahtjevan projekt, ali detalji su u tajnosti. Što se tiče same logistike, teško nam je bilo organizirati nešto zajedničko za sve, recimo zajednički čarter, jer se dugo nije znalo tko ima ulaznice, a tko ne. Kada smo saznali tko ide na koju utakmicu, organizirali smo gdje ćemo se okupljati i što ćemo raditi u gradovima u kojima Hrvatska igra; u Dallasu, Torontu i Philadelphiji. Za svaki od tih gradova odredili smo odgovorne osobe koje će komunicirati s ljudima, prenositi informacije i zadatke.
Već smo jednom prilikom razgovarali o organizaciji smještaja i rekli ste da se javilo dosta Hrvata iz SAD-a i ponudilo smještaje u hotelima i apartmanima po jeftinijim cijenama. Kako taj dio priče napreduje?
– Taj je dio odmah profunkcionirao, još pred kraj prošle godine. Nama se velik broj ljudi ponudio za smještaj po povoljnijim cijenama, a mi smo kontakte odmah proslijedili članovima kluba. Toga je najviše u Torontu i okolici, a nešto manje u Dallasu i Philadelphiji. Samo nam se iz Kanade ponudilo 50-60 ljudi s vlastitim smještajem ili smještajem za koji znaju da se može dobiti po povoljnijoj cijeni, a 20-ak ih se javilo iz Dallasa i Philadelphije. Primjerice, imamo gospodina Žaju iz Splita koji je živio u Kanadi, a njegov prijatelj iz Kanade ima nekoliko kuća u nizu kod Toronta koje iznajmljuje, pa je hrvatskim navijačima zbog poznanstva bio voljan iznajmiti ih s 50 posto popusta.
Navijači se globalno žale na visoke cijene, ne samo za ulaznice, već i za parking, karte za vlakove, smještaj i brojne ostale aspekte. Kako ta priča s cijenama izgleda iz vašeg kuta?
– Istina je da je SAD nešto skuplji nego prethodna prvenstva. Na zadnjem SP-u u Kataru imali smo njihovu Hayya karticu koja je bila besplatna i s njome se moglo ići na sve, od podzemne željeznice, tramvaja, autobusa, pa do svega ostalog. To je bilo uvjerljivo najbolje organizirano svjetsko prvenstvo i teško da će itko to moći nadmašiti. Osim toga, sve je bilo blizu, praktički u jednom gradu, dok će ovo biti potpuno druga priča. A što se tiče javnog prijevoza u Americi, da, skup je. Što se tiče cijena ulaznica, bitno je naglasiti da je od nas, kao članice grupacije Football Supporters Europe, krenuo pritisak na Fifu pri borbi s cijenom ulaznica i u tome smo uspjeli. Nakon našeg pritiska, svaki je savez dobio još 10 posto više jeftinih ulaznica za navijače svojih reprezentacija, s cijenom od 51 eura po ulaznici, od grupne faze pa sve do finala. Cijene su zaista bile nebulozne i drago mi je da smo kao klub navijača uspjeli utjecati na to.
Može li si uopće, recimo, četveročlana obitelj s dvije medijalne plaće, dakle oko 2600 eura mjesečno, priuštiti odlazak na Svjetsko prvenstvo a da pritom ne mora 'žrtvovati' normalnu svakodnevicu?
– Ne može. Većina navijača ide na dvije utakmice. Dobar dio članova našeg kluba su privatnici, naprimjer vlasnici restorana, obrta i slično, većinom imaju svoje tvrtke. Neki od njih idu i na mjesec dana, no većina ih ide na desetak dana, dakle na dvije utakmice. Za tih će deset dana ukupna cijena, s ulaznicama, putovanjem, smještajem, hranom i svim ostalim troškovima, po osobi biti najmanje 3500 eura. I to je zaista minimum minimuma.
Utječu li na bilo koji način na hrvatske navijače koji žele putovati u SAD ovi geopolitički problemi? Ima li odustajanja zbog toga, mijenja li se išta drugo zbog toga?
– I ima odustajanja, jako malo, ali ih ima. Postoje ljudi koji se zbog ovog rata s Iranom jednostavno boje da bi moglo doći do terorističkih napada. Svi pratimo razvoj situacije i razmišljamo o tome. Prevladava dojam da nitko ne želi biti u blizini iranske reprezentacije, odnosno gradova u kojima igra njihova reprezentacija.
Budući da imate jako dobru sliku jer organizirate dosta toga, kakva je energija hrvatskih navijača u kontekstu samog putovanja, aranžmana i svih ostalih izvannogometnih detalja? Vlada li više bezbrižnost ili zabrinutost?
– Ne vjerujem da ima puno zabrinutosti u tom smislu, ponajprije jer u SAD-u i Kanadi imamo puno dijaspore, Hrvata koji su jako gostoljubivi i jedva nas čekaju vidjeti. Baš se veselimo svemu tome što nas očekuje. Jako je bitno istaknuti da će Hrvatska imati puno veću podršku nego u Kataru. Tamo smo bili mala organizirana vojska, a ovdje ćemo biti puno veća i bolje organizirana navijačka skupina. Vlada baš pozitivno ozračje, a jako nas veseli i što su se naši susjedi iz Bosne i Hercegovine uspjeli plasirati na SP.
Telefon za pomoć navijačima
Koliko se hrvatskih navijača očekuje prema vašim procjenama?
– Između osam i deset tisuća Hrvata ići će iz same Hrvatske, nekoliko tisuća iz Njemačke, oko dvije tisuće iz Austrije i oko tri tisuće iz Bosne i Hercegovine, ali ipak će većinu toga pokriti domicilno stanovništvo, odnosno Hrvati iz SAD-a i Kanade. Mislim da ćemo u Dallasu biti brojčano podjednaki s navijačima Engleske.
Koja su najčešća pitanja navijača koja dobivate?
– Najviše ih zanima gdje će se održati sva naša okupljanja, što se planira dan prije utakmice i na dan utakmice. Zanima ih i koliko će se moć kretati po stadionu izvan svojih predviđenih mjesta za sjedenje. Objavit ćemo kontaktne brojeve telefona za sve hrvatske navijače koji su u Americi, pa će nas moći nazvati za sve informacije koje ih budu zanimale. Ne mogu nas baš nazvati ako im pukne guma na cesti, ali za pitanja povezana s prvenstvom i za koja imamo podatke svakako smo otvoreni. Vjerujemo da će hrvatski navijači biti zadovoljni sa svime što pružamo, posebice s obzirom na to da smo volonteri.
Za kraj, kakvu će atmosferu pružiti hrvatski navijači u Sjedinjenim Američkim državama i Kanadi?
– Ponajprije ćemo se truditi da budemo glasni te da dobar dio stadiona povedemo s nama, jer će biti dosta naših navijača koji su se na drukčije načine snašli za ulaznice i koji neće biti u ovom sektoru predviđenom za hrvatske navijače. Krucijalno je povesti i sjajnu atmosferu prije utakmice, kako bi se sve to pokrenulo u pravom smjeru. Iz utakmice u utakmicu i mi ćemo podizati svoju razinu, učiti iz dana u dan i dati sve od sebe da naši igrači imaju najbolju moguću podršku – zaključio je Bulić.
"Tamo smo bili mala organizirana vojska, a ovdje ćemo biti veća skupina..." Vojska naspram skupine....? Ajme, ajme..