Ispadanje naše nogometne reprezentacije u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva još će dugo biti tema, a o toj nesretnoj utakmici s Portugalom još će se mnogo toga reći. Isto tako, puno će se govoriti i o suđenju na tom susretu u Torontu jer, koliko god kao navijači Hrvatske bili subjektivni, teško je pobjeći od dojma da nije bilo posve objektivno te da je svaka dvojbena odluka odlazila na stranu Portugala.
Djeca mi doma plaču
Naša vrlo dobra igra, osobito u drugom poluvremenu, nije nagrađena. U posljednjim sekundama poništen nam je pogodak kojim bismo izborili produžetke i tražili priliku za prolazak dalje. Ostaju žal, tuga, ali i ljutnja jer je susret završio na, po nama, nepravedan način. Dobrim dijelom upravo zbog suđenja, a posebno zbog te proklete tehnologije – čipa u lopti i VAR sustava.
Naš nekadašnji sudac i šef sudaca Bruno Marić također je teško proživljavao sve što se događalo u Torontu.
– Ma tuga je velika, nije to bilo lako gledati, djeca mi plaču. Nogometna je to nepravda, da smo barem dogurali do produžetaka pa da su nas tada pobijedili ili izbacili nakon jedanaesteraca, bilo bi nam lakše – kaže nam Bruno Marić, s pravom nezadovoljan načinom na koji smo izgubili tu utakmicu.
– Po mojem je mišljenju VAR, odnosno VAR sudac uništio utakmicu. Nije se uopće trebao uplitati kod jedanaesterca za Portugal. Sudac je na travnjaku imao jasnu sliku i procijenio je da nema jedanaesterca i ne znam čemu je trebala VAR intervencija, pa nije Vlašić onemogućio njihova igrača da dođe do lopte. Jasno je mogao vidjeti da je Vlašić obje ruke stavio na suparnika tek kad su obojica bila u padu, do tada je to bilo samo uobičajeno natezanje i povlačenje, kakvih kod kornera ima pregršt. Stoga je u toj situaciji i penal vrlo upitan, a to nikako ne bi smjela biti VAR-situacija, VAR se nije trebao aktivirati – veli Marić.
Svakako je sporno i poništavanje našeg pogotka za izjednačenje u posljednjim sekundama utakmice.
– Ma to je čak i važnije od svega. Ako je čip iz lopte pokazao da je lopta eventualno dirala Matanovićevu kosu, to jednostavno nije dovoljno – mora postojati jasan dokaz da je igrao loptom. Primjerice, kod Livakovićeve obrane jedanaesterca Englezima VAR je imao jasan dokaz da je vratar napustio crtu vrata. Ovdje takvog jasnog dokaza nije bilo i nevjerojatno je da se momčad izbacuje sa Svjetskog prvenstva bez nedvojbene potvrde. Pustimo na stranu moje mišljenje, ali brojni stručni komentatori diljem svijeta ističu da to nije bilo dovoljno za poništenje pogotka.
VAR i ostala tehnologija donijeli su mnogo toga dobrog, ali postoje i određeni nedostaci. Ipak, dojam je da ni glavni sudac nije imao dosljedan kriterij.
– Subjektivan je dojam da nisu imali isti pristup prema nama i njima, ne može se reći da je bilo fundamentalnih pogrešaka sudaca na travnjaku, ali i ja sam imao taj 'šmek' da suđenje nije bilo ravnopravno. Može to biti subjektivan dojam, ali ne želim da se poništavaju golovi ako nismo svi sigurni da to treba učiniti. Cijeli nogometni svijet kaže da ovo poništavanje našeg pogotka za izjednačenje nije bilo pošteno. Fifa je napravila dosta promjena u pravilima nogometne igre, koje su išle u korist igri, ali ova tehnologija ipak mora biti drukčija jer je na kraju napravila više štete nego koristi – zaključio je Bruno Marić.
Čuli smo se s još nekoliko sudaca, aktualnih i bivših. Neki ne smiju komentirati jer su vezani za Fifu ili našu sudačku organizaciju, neki ne žele govoriti javno, ali neki su jasno izrekli svoje mišljenje.
– Možemo se koncentrirati na taj poništeni pogodak. Donesena je odluka suprotna 'zakonu' koji su sami donijeli. Istina je da sam i ja na prvu pomislio kako je bilo zaleđe, ali na drugoj i trećoj snimci vidi se da Matanović nije skrenuo loptu. Ne razumijem zašto onda glavnom sucu nisu pokazali snimku iza gola na kojoj se jasno vidi da naš igrač nije promijenio smjer lopti. Pomoćni sudac je vidio da je naš igrač bio u zaleđu, ali lopta je prije toga skrenula od Portugalca – kazao nam je jedan od bivših sudaca koji je želio ostati anoniman, te dodao:
Lopta nije promijenila smjer
– Ako je čip označio da je lopta dirala Matanovićevu kosu, sudac mora jasno utvrditi je li lopta promijenila smjer, jer je to ključno. FIFA je postavila takva pravila, no cijela situacija ostavlja prostor za nedoumice. Zamislite, lopta je navodno dirala kosu našeg igrača, pa što bi bilo da je Cucurella skočio s onakvom kosom? Sve to na kraju nema previše smisla.
Kako bilo, povratka nema i sada možemo samo žaliti. Tehnologija jest korisna, čip u lopti registrirao je da je Matanovićeva kosa dotaknula loptu, ali sama tehnologija ne razumije igru, ne razumije nogomet. Može taj čip biti tehnički točan, ali to ne znači da je odluka u duhu nogometa. Zbog toga se cijeli nogometni svijet s pravom skanjuje zbog poništenog pogotka, jer mnogima djeluje nepravedno. Tehnologija napreduje i potrebna je nogometu, no ovakve situacije pokazuju i njezine mane.