Ovako ne ide. Jasno je to svima koji iz tjedna u tjedan u zadnje vrijeme čupaju kosu gledajući Rijekine utakmice. Šampionska generacija bez Selahija i Djouahre prosipa bodove, ali bodovni saldo samo je vrh ledenog brijega, ono što se vidi golim okom. Ispod površine kriju se puno veći problemi koji se i dalje moraju ispravljati u hodu. Vremena za taj i takav hod ima sve manje, a i on sam je sve sporiji... Rijeka se do početka kalendarske jeseni već dobrano naprimala udaraca, a melem na sve rane bile bi pobjede. Po onome što se može vidjeti, na neko novo slavlje još ćemo neko vrijeme čekati.
Victor Sanchez nije u igru Rijeke donio - baš ništa. Budimo još precizniji, nije donio ništa dobroga. Taktička lutanja i krajnje upitni potezi protiv Istre izazivali su svakojake, ne baš pozitivne reakcije, i to ne samo kod navijača. Već se i Samir Toplak, trener i stručni suradnik MAXSporta čudio u studijskoj emisiji nakon utakmice. Čak ni nakon Sanchezove konstatacije da su "svi igrači fluidni i da kao takvi moraju igrati na više pozicija" Toplak nije nalazio drugog načina od argumentirane kritike takvog razmišljanja Španjolca. I bio je u pravu.
Sanchez je suviše ozbiljan trener da bi vratara stavio u špicu napada "jer svi igraju sve". Čitajući između redaka, može se steći dojam kako je i on zapravo nezadovoljan koncentracijom kvalitete igračkog kadra kojeg je zatekao po dolasku na Kvarner. Ove sezone, zaista, pored standardno dobrog Tonija Fruka ne možemo izdvojiti igrača koji bi zaslužio išta više od minimalno prolazne ocjene, a i takav je možda jedan. Ostali? Daleko ispod razine koja je potrebna da bi se u HNL-u igrala iole ozbiljnija uloga. A sad još kreće i Europa.
Ako već Sanchez i jest nezadovoljan širinom, kvalitetom, psihičkim stanjem pojedinaca (i o tome je govorio nakon Vukovara), onda mu je valjda jasno da se do početka siječnja ništa neće mijenjati po pitanju onih koje svakodnevno zatiče na treninzima. Od ove grupe trebao bi moći napraviti (barem) nešto, a čini se da je - zalutao. Izmišljanje pozicija Jankoviću, Gojaku, Oreču... sigurno nije pravi način za izaći iz posvemašnje krize. Rezultata, igre, taktike i glava igrača. Ovo zadnje možda je i najveći problem. Trebao je napraviti šok-terapiju, a Rijeka iz tjedna u tjedan pada u sve veći ambis...
Ma, zapravo, ne bismo trebali okolišati... A da vratimo Radomira Đalovića? Sanchezu svaka čast, ali nekako je jasno da nije kliknuo. Naravno, ima na tržištu još slobodnih trenera, no dojma smo da bi ove igrače upravo stručnjak iz Bijelog Polja mogao povesti ka novim visinama. Je, i njemu se zamjerao pad u pristupu zadnjih tjedana mandata, no možda ne bi bilo loše probati još jednom. Sigurni smo da Đale ne bi imao ništa protiv, a za novi uspjeh prvaka i osvajača Kupa dovoljna je samo jedna riječ: Oprosti...
Nevažno tko će je izgovoriti - uprava ili Đale sam, ovisno o tome tko kome što zamjera. Jer ovako, jasno je svima, ne ide...
Da Rijeka vrati trenera kojeg je potjerala prije mjesec dana? Bili bi na svim naslovnicama. I da. Koga briga za Toplaka. Kao i za Jeličića.