Glazbenica Ema Jusić objavila je svoj novi singl imena "Leptir", a za Večernji list je progovorila o nastanku ove predivne i emotivne balade. "Pjesma Leptir nastala je u trenutku velike ranjivosti, onoj koju, vjerujem, svi osjećamo kada promatramo što se u posljednje vrijeme događa našoj najosjetljivijoj i najdragocjenijoj skupini: djeci. Godina 2023. ostala je zauvijek obilježena šokom koji se proširio cijelom regijom kada je odjeknula vijest o nezapamćenoj tragediji u Beogradu, o stradanju devetero malih anđela u prostoru koji je trebao biti njihovo najsigurnije mjesto. Sjećam se tog jutra kada sam čula vijest; od toga trenutka proganjala me tuga, šok, nevjerica i duboka ljutnja. Plakala sam kao da poznajem svako od te djece. Razmišljala sam o boli koju njihovi roditelji prolaze, o tišini koja je tog dana obavila njihove domove. Sjela sam za klavir, jedino mjesto gdje sam znala ostaviti dio svoje boli. Počela sam svirati, pokušavajući odagnati misli, dopustiti emocijama da nađu svoj put van. Te noći nisam mogla zaspati. Misli o roditeljima koji neće moći još jednom zagrliti svoju djecu i o dušama koje više nikada neće osjetiti toplinu svojih domova slomile su me do temelja", iskreno je opisala glazbenica, inače unuka pokojnog maestra i dirigentna Đele Jusića te nastavila:
"Pomolila sam se i izgovorila samo jedno: “Bože, daj tim roditeljima snage. Daj im mir koji im je otet.” I onda se dogodilo nešto što ne znam potpuno objasniti. Kao da je jedan od tih anđela dotaknuo moje ruke. Riječi i melodija počele su teći same od sebe. Nisam ih pisala, samo sam ih hvatala. Bilo je to kao pismo iz nekog drugog svijeta. Spremila sam ga u ladicu kao pismo koje nisam imala snage poslati. Nažalost, samo godinu dana kasnije, nova tragedija potresla je Zagreb. Opet djeca. Opet neizreciva bol. Jedan se život više nikada neće vratiti iz škole; jedan roditelj više nikada neće zagrliti svoje dijete. Tada sam ponovno otvorila ladicu. Pjesma Leptir postala je moj način da izbacim nakupljenu tugu, šok i ljutnju nad svijetom u kojem živimo, ali i moj način da tim dušama dam glas. Shvatila sam da ta pjesma više ne pripada meni, nego njima. Dovršila sam je s namjerom da postane mali zagrljaj svima koji nose tugu kao kamen na prsima. Mali spomenik dušama koje više ne vidimo, ali ih osjećamo u svakom trenutku", kazala nam je Ema koja se nedavno preselila u daleki Boston.
A zašto je pjesmu objavila ususret Božiću, otkrijte u nastavku. "Iako smo navikli da se u božićnom vremenu slušaju radosne pjesme, upravo tada najviše mislim na one koji te radosti više neće dočekati. Iza pjesme, iza smijeha, postoje domovi u kojima će ove zime ostati neotvoreni pokloni... Čizmice koje će ostati pune... Ruksaci koji se neće pomaknuti s istog mjesta. I baš zato, usred sve te svjetlosti, želim progovoriti o onima koji pate. Ako ova pjesma donese mrvicu utjehe, ako nekome na trenutak olakša bol, onda je ispunila svoju svrhu. Leptiri lete ondje gdje zemlja ne može raniti. Lete tiho, bez tereta, noseći na svojim krilima sjećanja koja nikada ne blijede. Oni uljepšavaju nebo za one koji gledaju prema gore. Darujući nam mir, nadu i osjećaj da ništa što je voljeno nikada ne nestaje, već samo promijeni oblik i nastavi letjeti", zaključuje glazbenica Ema Jusić te našim čitateljima predstavlja svoj singl Leptir.