Dok se legendarni bosanskohercegovački pjevač Halid Bešlić oporavlja u bolnici nakon hospitalizacije zbog lošeg zdravstvenog stanja, poruke podrške stižu sa svih strana. Na društvenim mrežama pojavila se dirljiva priča iz prošlosti, posvećena Halidovoj supruzi Sejdi Bešlić, u čast kojoj je kralj sevdaha otpjevao svoju najnoviju pjesmu ''Sejda''. Naime, Smajo Sulejmani, koji je kao dječak boravio u domu u Sarajevu, podijelio je sjećanje na susret koji se dogodio 1986. godine i zauvijek mu promijenio život.
Smajo, tada dječak iz doma u Pofalićima, sa svojim je prijateljem Zdjelarom Dejanom dobio dopuštenje za izlazak u grad. Bila je to subota stvorena za avanturu i lutanje sarajevskim sokacima. U dječjoj zaigranosti, istražujući grad, nisu ni primijetili kako vrijeme leti, a s njime su se javile neizdrživa glad i žeđ. – U jednom trenutku bili smo i žedni i gladni pa smo ušli u jednu manju, lijepu zgradu (vrata su bila malo otvorena). Pokucali smo na druga ili treća vrata, ne sjećam se točno, na kojima je pisalo prezime Bešlić. Nedugo zatim smo čuli korake i otključavanje vrata – započeo je priču Sulejmani.
– Vrata nam je otvorila jedna teta, a kraj nje je bio mali dječak. Gledala nas je pomalo zbunjeno, a prije nego što je išta rekla, mi smo uglas izgovorili: 'Teto, možete li nam dati po čašu vode, žedni smo.' Ona nam je odgovorila da može, a zatim nas je upitala: ‘Odakle ste, draga djeco?’ Rekli smo joj da smo iz doma s Pofalića, Humska 57. – prisjeća se Smajo i nastavlja: – Njezin se pogled odmah promijenio, postao je blag i majčinski. Pitala nas je jesmo li gladni. Mi smo uglas rekli: "Jesmo, teto!" Rekla je da pričekamo i otišla sa sinom. Nedugo zatim vratila se s novcem u rukama i rekla da si kupimo hranu. Njezin mali sinčić donio nam je dva soka i dao ih nama. Rekla je: "Dođite opet kad ste gladni" – opisao je prizor koji mu se urezao u sjećanje.
Njihovoj sreći nije bilo kraja, no vrjednije od svega bio je osjećaj da su dobili pažnju i brigu majke, a ne nepoznate žene. – Ta lijepa, tiha i kulturna žena prema nama se ponašala kao majka – tiho, blago, s dobronamjernim pogledom. Njezin sinčić, koji nam je dao soka, gledao nas je ne kao domsku djecu, već kao braću. Imali smo novac i za hranu i za igrice na željezničkoj stanici, a sok nam je bio luksuz koji se nije pio svaki dan! – priča Sulejmani.
Od tog događaja prošlo je 39 godina, a Smajo Sulejmani danas je odrastao čovjek i roditelj, no sjećanje na dobrotu Sejde Bešlić ne blijedi. – I danas nisam zaboravio njezin pogled, njezino lice ni pogled njezina sina. Kao da je bilo jučer, toliko mi se urezalo u sjećanje. Ova žena i majka postala mi je tada primjer kako biti čovjek u životu. Zato ti hvala, teto Sejdo, od srca i zauvijek. Nikada nisam zaboravio tebe, tvoju dobrotu i tvoj topli majčinski pogled. Hvala ti za sve! Ako Bog da, jednoga dana možda ću te ponovno sresti, zagrliti i zahvaliti za svu tvoju dobrotu i onaj tvoj pogled. To mi je želja još od 1986. godine! Hvala ti od srca i volim te beskrajno! – zaključio je emotivnu objavu nekadašnji domac.
Sjećam se sredine osamdesetih u Beču, tada su dolazili mnogi pjevači, narodnjaci, budući da sam poznavao neke od vlasnika u čijim gostionama i restoranima su pjevali, s njih više sam se znao zateći u društvu ... Halid Bešlić je bio jedini koji je "zavrnuo rundu (prilično često), a poslije fajronta je znao naručiti bosu Whiskeyja za cijeli stol i zapjevati .... Svima ostalima kao da je zmija bila u džepu, a neki su se ponašali kao da bi nekome trebala biti čast da im plati cugu.