'Pisanje i pjevanje za mene nisu luksuz, nego mehanizam za preživljavanje'

Kada se na popisu izvođača za Doru 2026. našlo ime glazbenika Marka Kutlića, mnogi su bili iznenađeni. Glazbenik je putovao, pjevao na ulicama velikih svjetskih gradova i pripremao veliki koncert u Tvornici u ožujku pa nitko nije očekivao ovakav razvoj situacije. Ipak, pjesma "Neotuđivo" mnogima je brzo ušla u uho, posebno zbog specifične boje njegova glasa, ali i tematike nesretne ljubavi, s kojom se gotovo svi mogu poistovjetiti. To se može primijetiti u komentarima ispod spota koji prati pjesmu na YouTubeu. Odmah smo ga zbog toga odlučili kontaktirati, a Kutlić nam je u razgovoru otkrio zašto se odlučio prijaviti na Doru, kako je odabrao baš ovu pjesmu, ali i neke druge detalje o svom kreativnom procesu.

Prvi put nastupate na Dori, kako je došlo do toga? Prvi put nastupam na Dori i, da budem iskren, ni sam nisam mislio da će se to ikad dogoditi. Prije nekoliko godina čak sam i govorio da se ne vidim na Dori i da tamo ne bih nikad nastupio, ali eto – nikad ne reci nikad. Način na koji sam doživljavao taj festival prije dosta se razlikuje od onog kako ga doživljavam danas. Prije sam ga gledao kao festival ambicija, a danas kao festival mogućnosti. Drago mi je što ću imati priliku stati na pozornicu Dore i zapjevati. Živ sam kad pišem i pjevam. Pisanje i pjevanje za mene nisu luksuz, oni su moj mehanizam za preživljavanje i beskrajno se radujem prilici da ono što sam napisao u svojoj samoći i boli podijelim s ljudima. Mislim da je nakon ove moje pauze Dora najbolja prilika za to.

Zašto ste odlučili prijaviti baš ovu pjesmu? Pjesma "Neotuđivo" puna je emocija, osobna i istinita. Ne smatram je umjetničkim remek-djelom, ali vjerujem u njezinu snagu jer je iskrena i duboko proživljena. Dugo sam je čuvao za sebe. Nastala je u mojoj najranjivijoj fazi, u trenutku kad sam se mirio s velikim gubitkom, gubitkom osobe koju sam volio više od sebe. Najlakši način da se nosim s tom boli, tugom i čežnjom bio je da pišem i pjevam. Tako je pjesma i nastala. Ona je djelo kanalizirane emocije koja je ostala negdje u eteru, a pravo otpuštanje dogodit će se tek u trenutku kad stanem na pozornicu Dore i zapjevam je.

Inspiracija je definitivno bila ljubav, a koga vidite da sluša ovu vašu pjesmu i u kojoj situaciji? To je pjesma za one koji u tišini nose stvari o kojima se rijetko govori naglas. Za one koji su izgubili nekoga ili nešto što im je bilo cijeli svijet. Za ljude koji su morali iznova graditi sebe.

Rekli ste da ste ovu pjesmu napisali u najranjivijem trenutku, suočavate li se sa svojim emocijama i inače pisanjem stihova? Da. Napisao sam je davno i dugo je čuvao za sebe jer me bilo na neki način sram osjećaja koje sam nosio u sebi u trenutku kad sam je stvarao. Nisam bio spreman takav, slomljen, stati pred ljude i ogoliti se. Završio sam je, kao i cijeli album, dok sam bio na putu. Dugo sam se "opraštao" od nje, ali tek sad joj dajem priliku da živi i da postane svačija. Kao što sam već rekao, pisanje i pjevanje za mene nisu luksuz, oni su moj mehanizam za preživljavanje. Ne mogu se odvojiti od svog djela, jedno sam s njim.

Jeste li malo bacili oko na komentare, kako vam se čine reakcije? Bacio sam oko na komentare i izazvali su veliki osmijeh na mom licu. To su moji ljudi, moja publika, oni koji već godinama dolaze na koncerte i tu su od početka ili su se negdje putem ukrcali na brod. Ima i nekih novih, i zbog njih mi je posebno drago. Čekam priliku da se svi skupa sastanemo, prva je 8. ožujka u Zagrebu, u Tvornici kulture, ali neću ni ostalim regijama ostati dužan. Ove godine puno ćemo se družiti.

Jeste li već razmišljali o scenskom nastupu, imate li neke ideje koje možete podijeliti s nama? Scenski nastup već je osmišljen, na njemu je radila Jelena Đukanović uz asistenciju Antonija Davida Perine. Ne bih ništa otkrivao prije samog nastupa.

Vidite li se na Euroviziji? Vidim se na svakoj pozornici na kojoj mogu podijeliti svoje, a ne tuđe ideje. Ako ljudi tako odluče, rado ću predstavljati svoju domovinu na Euroviziji.

Mislite li da je ukus žirija i publike na Euroviziji isti kao i na Dori? Ne znam i ne opterećujem se time. Dat ću sve od sebe da pjesma dođe do onih ljudi do kojih treba doći, a to najbolje činim live izvedbom. Ja sam tu da radim ono što najbolje znam – pjevam. Ne ulazim u tuđe uloge i poslove, neka svatko radi svoj posao.

Kao što ste rekli, uskoro ćemo vas slušati i u Tvornici, koncert je 8. ožujka, kako teku pripreme, hoćete li imati goste? Za Tvornicu spremam poseban program, drukčiji od svega što su ljudi dosad imali priliku čuti uživo od mene. Ovaj put pripreme su drukčije – prije koncerta idem nekoliko dana u tišinu. Želim doći svjež i pun duha pred ljude, služiti im i dati im se na način na koji nisam nikad. Planiram otvoriti koncert posebnom pjesmom, ali neću otkriti kojom. Bit će i zanimljivih gostiju, nekih koje sam upoznao putem. Ispričat ću dosad neispričane priče s puta i pjevati nove pjesme. Kao i uvijek u Tvornici, bit će to čarobna večer.

I onda kad sve to prođe, imate li neko novo putovanje u planu? Možda Japan? Uf... reklo bi se: iz neba pa u rebra... Japan je definitivno jedna od destinacija s moje bucket liste. Volim putovati bez velikih planova, s gitarom i otvorenog srca, pa neka me put sam pronađe.

Video