Prije tri godine, hrvatska glazbena scena ostala je bez legende - Jasmina Stavrosa, koji je u 69. godini izgubio bitku s teškom bolešću, karcinomom kostiju. Njegov bogat glazbeni opus i dalje živi, a svi koji su ga poznavali pamte ga kao čovjeka velikog srca. Za sobom je ostavio suprugu Žarku, s kojom je dijelio više od četiri desetljeća braka, te sinove Milu i Krešimira. Stavros je često isticao kako mu je Žarka bila životna prekretnica, anđeo za kojim je tragao tijekom svoje burne mladosti. Njihov susret, kako je sam govorio, označio je početak boljeg poglavlja njegovog života.
– Njezini me roditelji uopće nisu željeli za zeta. Bila je kao anđeo, svetica, a ja čovjek koji je dotaknuo dno života, živio razvratno do bola dok nisam nju upoznao – priznao je pokojni Jasmin Stavros jednom prilikom, a koji se zbog nje odrekao čak i poroka. – Tražio sam dopuštenje od njezina pokojnog oca mogu li se dopisivati s njom, ali nije me prepoznao. Za Rusiju sam se, naime, morao ošišati. Rekao je da nema vremena razgovarati jer radi. Požalio sam se Žarki da joj otac neće sa mnom pričati, a ja za tjedan dana moram u Rusiju na šest mjeseci. Zato smo se na brzinu vjenčali jedan četvrtak i zajedno otišli u Rusiju – kazao je svojedobno za 24 sata. Osim toga, vjera u njegovu životu predstavljala je svetinju, a volio je i isticati kako su on i Žarka bili u predbračnoj čistoći. – Nismo spavali prije braka. Danas je to, nažalost, rijetkost. Tada sam hodao s djevojkom koja je tako odgajana i živjela je vjeru i do prve bračne noći smo čekali – ispričao je u istom intervjuu. Jasmin je vrlo rano počeo dobro zarađivati od bavljenja glazbom, a većinu novca brzo bi potrošio.
– Cijelu zaradu nosio sam kući na stol. Zarađivao sam dvostruko pa i tri puta više od oca. Nagovarao me da kupim zemlju, stan, nešto… A ja sam sve potrošio, zalumpao, u Londonu, Rimu... Spiskao sam brdo novca i nije mi žao – istaknuo je tada. Jasmin i Žarka živjeli su nedaleko od Jastrebarskog, u miru i idili, a susjedi su komentirali kako je bio vrlo prizemljen pa bi ih često pozdravio i popričao s njima. Pjevač je bio najpoznatiji po hitovima "Dao bi' sto Amerika", "Kad se prijatelji rastaju", "Alkohol", "Neka je šarala", "Opala", "Ženo", "Nemoj se udavati", "Hej, Da si vino" i mnogim drugima... U pet desetljeća na estradi prošao je sve – dugo je održavao i po 120 koncerata godišnje, a tek posljednjih godina i prema vlastitoj odluci, gotovo deset puta manje...
Od prvih dana karijere, koju je započeo kao bubnjar, i to vrstan, bio je i ostao poznat po profesionalnosti, ali i spremnosti na razgovor o svim temama, od čega mnoge poznate osobe jako zaziru. Govorio je kako nema i ne želi ništa kriti, pa je uvijek bio otvoren kada je u pitanju obitelj, ljubav i životne bitke koje su vodili on i njegovi najmiliji. Nikada nije propustio spomenuti suprugu Žarku, ljubav svojeg života, uz obaveznu napomenu kako ju je sam Bog poslao k njemu. Svirao je u grupi More i živio naporan život glazbenika te silno želio naći ljubav, ženu koja će uvijek i do posljednjeg dana biti uz njega. Njegov stariji sin Milo je jazz bubnjar koji iz veze s novinarkom Anom Miščević ima sina, također imena Milo, a kojeg je popularni djed obožavao.
Mlađi sin Krešo gotovo cijeli život ima zdravstvenih problema. Kao dijete prebolio je meningitis, kasnije je utvrđeno da ima hidrocefalus, a zbog komplikacija sa šantom tj, pumpicom za odvod cerebrospinalne tekućine koja mu je zbog toga ugrađena, bio je mnogo puta u bolnici i prošao niz operacija. Podsjetimo, pjevač prije nego što je preminuo, prebačen je u kliniku za plućne bolesti Jordanovac zbog komplikacija s plućima. Bio je prebačen s Odjela onkologije na zagrebačkom Rebru u susjednu Kliniku za plućne bolesti, a razlog preseljenja u drugu bolnicu jest nakupljanje vode u plućima. Liječnici su Stavrosu morali staviti dren da se stanje smiri.
Vjera ga je spasila...i onda je umro.