Raul Malo, karizmatični frontmen benda The Mavericks, preminuo je u 61. godini života. Njegova supruga Betty Malo potvrdila je tužnu vijest dirljivom objavom na društvenim mrežama. "Moja ljubav... otac naših dječaka... odan sin i brat... i prijatelj mnogima, dobio je anđeoska krila. Pozvan je na još jednu gažu – ovoga puta na nebu – i leti visoko poput orla", napisala je. Malo je preminuo nakon hrabre, godinu i pol duge borbe s karcinomom, koji je u konačnici metastazirao, uzrokujući rijetku i agresivnu leptomeningealnu bolest. Njegova smrt uslijedila je samo nekoliko dana nakon što su mu kolege i prijatelji odali počast na dva rasprodana koncerta u Nashvilleu, slaveći 35 godina glazbene ostavštine The Mavericksa.
Malova borba s bolešću započela je u lipnju 2024. godine, kada je javno objavio da mu je dijagnosticiran rak debelog crijeva. Otvoreno je govorio o svom liječenju, uključujući operaciju tumora na jetri i kemoterapiju, te je iskoristio priliku kako bi potaknuo druge muškarce na redovite liječničke preglede. "Uz modernu medicinu, ovakve vrste raka su vrlo izlječive uz pravilno liječenje, ali ako se ne pregledate, nikada nećete znati", poručio je tada obožavateljima. Nažalost, u rujnu 2025. godine objavio je da se bolest proširila i razvila u leptomeningealnu bolest, rijetku komplikaciju u kojoj stanice raka napadaju membrane koje okružuju mozak i leđnu moždinu. Zbog teškog zdravstvenog stanja, bend je bio primoran otkazati sve nadolazeće koncerte. Unatoč svemu, Malo je do samog kraja zadržao optimizam, okružen ljubavlju svoje obitelji.
Rođen u Miamiju 1965. godine kao sin kubanskih imigranata, Raul Malo je odrastao uronjen u bogatu glazbenu tapiseriju koja će kasnije definirati njegov jedinstveni zvuk. Godine 1989. suosnovao je The Mavericks, bend koji je prkosio žanrovskim granicama i osvojio svijet. Njihova glazba bila je ekspanzivna mješavina neotradicionalnog countryja, popa iz ere big bandova, rock'n'rolla iz 50-ih i kubanskih ritmova njegovog djetinjstva. U središtu svega bio je Malov moćni, operni bariton, glas koji su kritičari često uspoređivali s legendarnim Royem Orbisonom. Pjesme poput naslovne pjesme s albuma "From Hell to Paradise" iz 1992. godine, koja opisuje putovanje njegovih roditelja u Ameriku, pokazale su njegovu sposobnost da osobne priče pretvori u univerzalne himne otpornosti i nade.
Komercijalni proboj The Mavericksa dogodio se 1994. godine s platinastim albumom "What a Crying Shame", koji je iznjedrio niz hit singlova, uključujući naslovnu pjesmu, "O What a Thrill" i "There Goes My Heart". Uspjeh se nastavio, a bend je 1996. godine osvojio nagradu Grammy za pjesmu "Here Comes the Rain". Dvaput su, 1995. i 1996. godine, proglašeni vokalnom grupom godine na dodjeli nagrada Country Music Association. Njihov zvuk postao je globalni fenomen, a hit "Dance The Night Away" iz 1998. godine postigao je ogroman uspjeh, posebno u Europi. Iako su se na početku 2000-ih razišli, ponovno su se okupili 2012. godine i nastavili snimati i nastupati, oduševljavajući publiku svojom zaraznom energijom i glazbenom virtuoznošću sve do Malove bolesti.
Samo nekoliko dana prije Malove smrti, 5. i 6. prosinca, u legendarnoj dvorani Ryman Auditorium u Nashvilleu održani su koncerti u čast 35. obljetnice benda. Iako Malo, koji je hospitaliziran dan ranije, nije mogao prisustvovati, pozornicom su prodefilirali brojni glazbeni velikani poput Stevea Earlea, Rodneyja Crowella, Martyja Stuarta i Patty Griffin, odajući počast njegovom golemom utjecaju. Preostali članovi benda The Mavericksa oprostili su se od svog frontmena izjavom koja ga opisuje kao "silu prirode, sa zaraznom energijom". "Njegov doprinos američkoj i latino glazbi bit će vječan, jer su njegove pjesme i glas dirnuli obožavatelje i kolege umjetnike diljem svijeta", poručili su. Brojni glazbenici, od Chrisa Isaaka do Shootera Jenningsa, izrazili su tugu na društvenim mrežama, slaveći Malov talent i utjecaj. Chris Isaak je napisao: "Boli izgubiti prijatelja i heroja... ali ostavio nam je blago glazbe koje živi dalje."
Osim rada s The Mavericksima, Malo je imao i uspješnu solo karijeru, istražujući dublje svoje kubanske korijene, a bio je i član supergrupe Los Super Seven. Njegova glazba, kako je sam rekao u jednom od posljednjih intervjua za Rolling Stone, uvijek je bila usmjerena na "povezivanje s što je moguće više ljudi". "Ako ljudi osjete inkluzivnu radost kad čuju glazbu The Mavericksa, onda sam obavio svoj posao", izjavio je. Iza sebe je ostavio suprugu Betty, s kojom je bio u braku 34 godine, sinove Dina, Victora i Maxa, majku Normu i sestru Carol.