Uoči koncerta Marilyna Mansona u Areni Zagreb ispred dvorane okupio se velik broj obožavatelja, a prizor je nalikovao na mali festival mračne estetike: koža, čipka, crna šminka, zakovice, simboli bunta i teatralnosti. Mnogi su došli odjeveni kao da ulaze u jedan veliki performans, baš u duhu glazbenika koji je desetljećima gradio imidž na provokaciji, šoku i kontroverzi.
Manson, pravim imenom Brian Hugh Warner, odavno je mnogo više od glazbenika: on je pop-kulturni fenomen koji je karijeru izgradio na kombinaciji industrial rocka, scenskog teatra i namjernog izazivanja javnosti. Upravo zato njegovi nastupi redovito privlače i fanove i kritičare, a rasprave o njemu gotovo nikad ne ostaju samo na glazbi.
U javnosti se uoči zagrebačkog koncerta pojavila i retorika koja Mansonov nastup opisuje kao “sotonistički obred”, a pojedini su pozivali da se na koncert ne ide. Takve su reakcije nastavak dugogodišnjeg moralnog otpora prema njegovom scenskom identitetu, koji uključuje sotonističku ikonografiju, provokativne vizuale i svjesno rušenje konvencija.
Manson nije javno priznao da je sotonist u religijskom smislu, nego da koristi takvu estetiku kao dio performansa i kritike društvenih normi. Upravo je ta dvosmislenost razlog zbog kojeg oko njega ne prestaju prijepori. Za jedne je simbol slobode izraza, a za druge personifikacija dekadencije i opasne provokacije.
Asocijalna rulja