U svijetu televizijskih formata koji često mame pažnju brzim emocijama i prolaznim senzacijama, "Život na vagi" već godinama uspijeva ostati ono što mnogi nazivaju – svijetlom točkom domaće televizije. Često se može čuti, a nerijetko i pročitati u komentarima ispod članaka, da je upravo ovaj RTL-ov show možda jedini vrijedan gledanja. I nije teško shvatiti zašto. "Život na vagi" nije samo emisija o mršavljenju – to je priča o preispitivanju, ponovnom pokretanju, pomicanju granica i osvještavanju koliko je zdravlje zapravo temelj svega. Promjene koje kandidati prolaze nisu samo fizičke. One se odvijaju i duboko iznutra – u načinu razmišljanja, osjećaju vlastite vrijednosti i vjeri u sebe. I upravo zato iz godine u godinu osvajaju srca gledatelja. Dok deveta sezona tek započinje sa snimanjem, a novi kandidati hrabro ulaze u proces osobne transformacije, iskoristili smo priliku i nakratko se ubacili iza kulisa, gdje već poznato lice – Edin Mehmedović, svima drag i inspirativan Edo – predano radi s njima iz dana u dan. Trener, motivator, oslonac i tihi pokretač velikih promjena, Edo i ove godine s jednakim entuzijazmom pruža podršku svima koji su odlučili stati na kraj lošim navikama i krenuti putem zdravijeg, kvalitetnijeg života.
Krenulo je snimanje devete sezone omiljenog showa "Život na vagi". Po čemu se ova sezona razlikuje od prethodnih?
Na prvu mi je došlo da vam pričam o novoj lokaciji, natjecateljima pa čak i o najvećoj i najvažnijoj promjeni u showu, ali zapravo želim razgovarati o onome što se nije promijenilo, a to je problem Hrvata s debljinom. Spadamo u sam svjetski vrh kad je pretilost u pitanju, djeca su nam najdeblja u Europi, a o toj epidemiji "Život na vagi" "vrišti iz petnih žila".
Hoće li i ovaj put neki ekstremni slučajevi pretilosti iznenaditi javnost? Jeste li se i vi zgrozili?
Jedino što me zgražava jest inertnost našeg društva da reagira na pravi način kad je ova bolest u pitanju. Ljudi koji su došli potražiti pomoć i vide "Život na vagi" kao posljednju slamku spasa u meni bude suosjećanje i potrebu da im pokušam pomoći na način koji najbolje znam, a to je redovitom i ciljno usmjerenom tjelesnom aktivnošću.
Zašto su Hrvati prema statistici jedna od najpretilijih nacija u Europi?
Ne znam. Mogu pretpostaviti kako ekonomska situacija, educiranost, traumatična prošlost i eventualni nedostatak intelektualne radoznalosti "pomažu", s druge strane, nedostaje nam kulture tjelesne aktivnosti i nasljednih znanja o pravilno balansiranoj prehrani. Stvorili smo cijelu jednu generaciju emocionalnih prejedača, a još uvijek je tabu pričati o mentalnoj higijeni.
I, kako tome stati na kraj i barem malo poboljšati situaciju?
Isključivo edukacijom. Ono što započnemo danas, osjetit ćemo pozitivan pomak tek za jedno desetak godina. Kineziološki fakultet i državne institucije moraju napraviti nacionalnu strategiju koju bi trebalo implementirati od predškolskih institucija naviše. Svaki bi dom zdravlja trebao imati po jednog kineziologa kojem se stanovništvo može obratiti za pomoć u programiranju tjelesne aktivnosti. Država bi trebala smanjiti ili možda kompletno ukinuti poreze i prireze na usluge preventivne zdravstvene zaštite poput fitnessa ili kineziterapeutskih usluga. Javna vježbališta dostupna i besplatna za sve, edukativne emisije na svim medijskim platformama. Kao što vidite, razmišljao sam puno o svemu...
Koliko su oni sami krivi što su se doveli u takvu situaciju?
Bojim se da još uvijek premalo razumijemo tu bolest ako pričamo o krivnji. Moj je stav da potičemo na razumijevanje, podršku pa i empatiju. S obzirom na statistiku, velika je vjerojatnost da svatko od nas poznaje barem jednu osobu sa sličnim problemom pa bih apelirao razgovor i slušanje radije nego kritiziranje i dijeljenje "besplatnih savjeta".
A koliko je za vas kao trenera izazovno i iscrpljujuće raditi s takvim slučajevima?
Za mene kao čovjeka ponekad je zaista izazovno biti "samo" profesionalac koji radi svoj posao najbolje što zna. Planirati i provoditi tjelesnu aktivnost ili trening s bilo kojim vježbačem najlakši je dio posla, ali imati dovoljno energije biti u tom odnosu tijekom teških i dobrih dana je avantura na koju se samo rijetki mogu odvažiti. Raditi s ljudima je najteži posao kažu, ali istovremeno i najljepši. Kad te netko pogleda u oči i kaže: "Hvala ti što si mi spasio život...", nema veće nagrade od toga. Ali put do tamo je uzak, strm i težak i ne daje ti puno prostora za pogrešku.
Zašto se ljudi uopće dovedu u takvu situaciju kada im je toliko nužna pomoć?
Razlozi mogu biti razni, ali svi su psihičke naravi. Neki od njih se ne vole ni malo. Neki su puni tuge, bijesa ili čak potpuno prazni pa tu prazninu pune hranom. Neki su traumatizirani, drugi su teškog imovinskog stanja, treći u toksičnom odnosu iz kojeg ne vide izlaz. I dok razlozi mogu biti razni, izlaz je samo jedan. A to je potražiti pomoć, ne odustati od sebe i uhvatiti se pa makar i za zrnce nade da život može biti bolji.
Koji je najekstremniji slučaj za koji ste čuli ili ga doživjeli u vašoj karijeri?
Moja je memorija puna onih pozitivnih iskustava poput raznih izazova koje su natjecatelji uspješno svladali, kad su nadišli svoja ograničenja i uvjerenja ili treningom izgradili svoj karakter. Kad netko savlada neku prepreku pa im se pojavi onaj sjaj u oku i prospe osmijeh preko cijelog lica - ja tu sličicu spremim u svoju arhivu.
Kolika je smrtnost u postotcima uzrokovana zbog pretilosti?
Pretilost ne ubija izravno, ali drastično povećava rizik od kroničnih bolesti koje su među vodećim uzrocima smrti. U Europi pretilost uzrokuje između 10 do 13 posto ukupne smrtnosti. Ono što je isto zabrinjavajuće je da pretilost drastično smanjuje kvalitetu života, što direktno zbog smanjene pokretljivosti i otežanog obavljanja osnovnih životnih funkcija, a onda i indirektno zbog nastanka bolesti povezane s debljinom poput dijabetesa tipa 2, nekih oblika karcinoma ili bolesti jetre, bubrega i respiratornog sustava.
Je li vaš privatni život pati s obzirom na to da imate suprugu i djecu, a sada paralelno i snimate svakodnevno novu sezonu?
Ne bih rekao da netko pati jer je odluka o mom sudjelovanju u "Životu na vagi" naša zajednička. Da je određena žrtva potrebna, svakako jest, ipak već šest ljeta moja obitelj praktično ljetuje bez tate i supruga. Morali smo se svi prilagoditi, a najviše supruga jer se u tom periodu ona brine o djeci i njihovim potrebama.
Kako je kod vas kod kuće? Jesu li svi postrojeni kao u vojsci za zdravom prehranom i načinom života?
Jeste čuli za onu staru izreku: u postolara su najgore cipele? Šalu na stranu, ni supruga ni ja ne pristupamo odgoju naše djece autoritativno i vojnički. Pokušavamo se najviše voditi primjerom, smatram da u ukupnom volumenu imamo zdravi pristup, ali kao i svatko, dopustimo sebi opuštanje i uživanje u stvarima koje nas vesele, pa tako i našoj djeci. Ništa nije zabranjeno, ali obratit ćemo pozornost na doziranje - od brze hrane do gledanja u ekran.
Je li samo mit da se ne isplati započeti trenirati ljeti?
Isplati se početi trenirati uvijek i u bilo kojem trenutku ako želimo unaprijediti svoje zdravlje. Sve drugo je besmisleno i nepotrebno. Zar da ja očekujem od sebe da u svojoj 45. godini života ganjam iste ciljeve kao u dvadesetima? Znati prepoznati svoje mogućnosti i potencijale veliki je blagoslov i kapital, a koristiti ih u prave svrhe najveća nagrada.
Jeste li ostali u kontaktu s kandidatima iz prethodnih sezona? Njegujete li te odnose?
Apsolutno. Često mislim na njih, bilo bi nerealno očekivati da smo stalno u kontaktu, ali srećom, društvene mreže ipak imaju nekog pozitivnog smisla, pa ako ništa, na taj sam način u tijeku. Uvijek me zanima kako su, ganjaju li svoje snove i koriste li svoj potencijal. A nikad me ne zanima njihova težina i jesu li se udebljali.
Što biste poručili osobama koje su se prijavile u show, ali nažalost nisu upali u uži krug?
Savjetujem da potraže stručnu pomoć i podršku. Neka se informiraju, budu intelektualno znatiželjni i voljni učiti i raditi na sebi. Nismo svi isti i ne možemo slijepo slijediti tuđe korake, oni nam mogu poslužiti kao inspiracija, ali ne kao formula uspjeha. Svatko od nas ima svoj jedinstveni otisak prsta, tako i putovanje.
prejedač..sviđa mi se ta imenica...