Gotovo svaki vlasnik psa barem se jednom zapitao koliko bi njegov ljubimac imao godina kada bi se pseća dob pretvorila u ljudsku. Takva usporedba pomaže nam da bolje razumijemo potrebe psa, od prehrane i kretanja do veterinarske skrbi. No, staro pravilo prema kojem se pseće godine jednostavno množe sa sedam, više se ne smatra točnim, piše PetMD. Iako je ta računica bila jednostavna, problem je u tome što pretpostavlja da pas svake godine stari jednakom brzinom. U stvarnosti psi najbrže sazrijevaju u prvim godinama života. Jednogodišnji pas razvojno je usporediv s petnaestogodišnjim tinejdžerom, dok se dvogodišnji pas može usporediti s odraslom osobom od otprilike 24 godine.
Nakon toga starenje se usporava, ali ne jednako kod svih pasa. Veličina psa pritom igra veliku ulogu. Mali psi u pravilu stare sporije i žive dulje, dok veliki i divovski psi brže ulaze u stariju dob. Primjerice, jedanaestogodišnja čivava tek ulazi u seniorske godine, dok je njemačka doga te dobi već premašila uobičajeni životni vijek svoje pasmine.
Općenito, nakon druge godine života jedna ljudska godina može značiti oko četiri godine za male pse, četiri do pet godina za srednje velike pse, pet do šest godina za velike pse te sedam do osam godina za divovske pasmine. Ipak, riječ je samo o okvirnim procjenama jer na životnu dob utječu i pasmina, genetika, prehrana, aktivnost, način života i redovita veterinarska skrb.
Znanstvenici danas istražuju i preciznije načine određivanja biološke dobi pasa, primjerice promjene na njihovoj DNK. Takva bi metoda mogla pokazati kako protok vremena stvarno utječe na stanice i tkiva psa, a ne samo koliko je kalendarskih godina prošlo od njegova rođenja. Dok takve metode ne postanu uobičajene, vlasnicima najviše mogu pomoći znakovi starenja koje primijete kod svog ljubimca. Psi se obično smatraju seniorima kada dosegnu oko 75 posto očekivanog životnog vijeka, no to se kod manjih i većih pasmina događa u različitoj dobi. Prvi znakovi mogu biti sijede dlake, osobito oko njuške, zamućenje očiju, postupno slabiji sluh, manja razina energije, gubitak mišićne mase i promjene na zubima.
Važno je, međutim, znati da ti znakovi nisu uvijek samo posljedica starenja. Zamućene oči mogu biti bezazlena promjena, ali i znak ozbiljnijih problema poput mrene. Manjak aktivnosti može biti normalan za starijeg psa, ali šepanje, bol ili teško ustajanje nisu nešto što bi trebalo zanemariti. Zato je najbolje redovito pratiti ponašanje psa i svaku naglu promjenu spomenuti veterinaru. Bez obzira na to ima li vaš pas tri, sedam ili dvanaest godina, prava njega u svakoj životnoj fazi može mu pomoći da ostane zdrav, sretan i što dulje uz svoju obitelj.