Biolog Thomas Seyfried, profesor na Boston Collegeu, iznio je tvrdnju da moderni način života u bogatijim zemljama može imati veliku ulogu u većoj učestalosti raka. Gostujući u podcastu The Diary Of A CEO, rekao je da zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Australije i Novog Zelanda bilježe više stope raka nego mnoge siromašnije zemlje. Prema njegovu mišljenju, razlog nije prvenstveno genetika, nego prehrana, manjak kretanja, stres i loše navike spavanja. Seyfried se godinama bavi istraživanjem metaboličkog podrijetla raka. Tvrdi da su stanovnici bogatijih zemalja izloženi velikim količinama visoko prerađenih ugljikohidrata, sjedilačkom načinu života, emocionalnom stresu i kroničnom manjku kvalitetnog sna. Sve to, smatra on, s vremenom može narušiti zdravlje stanica, prenosi Unilad.
Posebno ističe ulogu mitohondrija, struktura unutar stanica koje proizvode energiju. Prema njegovoj teoriji, kronično oštećenje mitohondrija može imati važnu ulogu u razvoju bolesti. Upravo zato smatra da se razlike u stopama raka među državama ne mogu objašnjavati samo nasljeđem.
Kao primjer navodi zemlje poput Nigera, Gambije i Nepala, koje se često nalaze među državama s nižom zabilježenom učestalošću raka. S druge strane, bogatije zemlje bilježe znatno više slučajeva. Seyfried tvrdi da taj obrazac odražava razlike u načinu života, prehrani i izloženosti modernim navikama. Njegovo objašnjenje polazi od ideje da se ljudsko tijelo razvijalo u uvjetima u kojima hrana nije uvijek bila dostupna. Sposobnost učinkovitog skladištenja energije nekada je bila prednost, osobito u razdobljima gladi. Danas, kada je visokokalorična i prerađena hrana stalno dostupna, ta ista biološka prilagodba može postati problem.
Seyfried se poziva i na povijesna opažanja liječnika Alberta Schweitzera o afričkim zajednicama koje su živjele tradicionalnijim načinom života. Tvrdi da su takve populacije, uz manje prerađene hrane i manje modernih kemijskih izloženosti, imale znatno niže stope raka. Kao dodatnu usporedbu navodi pse i vukove: dok je rak čest uzrok smrti kod kućnih pasa, kod divljih vukova navodno je znatno rjeđi, što povezuje s razlikama u prehrani i aktivnosti.
Profesor smatra da ljudi mogu smanjiti rizike tako da izbjegavaju visoko prerađene ugljikohidrate, više se kreću, smanjuju kronični stres i daju prednost kvalitetnom snu. Sa suradnicima je razvio i alat nazvan Glucose Ketone Index, koji se temelji na omjeru glukoze i ketona u krvi te ga povezuje s metaboličkim zdravljem. Ipak, naglašava da odluke o prehrani ljudi trebaju donositi sami, u dogovoru sa svojim liječnicima.
Važno je istaknuti da Seyfriedovo tumačenje raka kao ponajprije metaboličke bolesti nije općeprihvaćeni stav moderne onkologije. Glavne onkološke institucije rak najčešće opisuju kao genetsku bolest povezanu s mutacijama u stanicama. Seyfried se s time ne slaže i tvrdi da je oštećenje mitohondrija temeljni problem, no njegova teorija ostaje predmet rasprava. Bez obzira na različita znanstvena tumačenja, poruka o zdravijem načinu života nije sporna. Manje prerađene hrane, više kretanja, kvalitetniji san i bolje upravljanje stresom navike su koje mogu koristiti općem zdravlju. Ipak, kada je riječ o raku, prevenciji, prehrani ili liječenju, najvažnije je oslanjati se na savjet liječnika i provjerene medicinske preporuke.
Autor nježno obilazi oko prave teme. A ona je takva da je u Americi sve više smeća a sve manje prave hrane na stolu kao nusprodukt pogrešnog shvaćanja osnovnog pitanja "što je u životu važno"?