Umjetna inteligencija odavno je prestala biti znanstvena fantastika. U 2026. godini milijuni ljudi svakodnevno se oslanjaju na AI kako bi riješili sitne, ali i velike životne dileme – od pitanja što skuhati za večeru do tumačenja neobičnog simbola na kontrolnoj ploči automobila. Modeli velikih jezika poput ChatGPT-a postali su digitalni suputnici suvremenog života.
Iako njihovi odgovori nisu uvijek nepogrešivi, mogućnost da postavljamo pitanja, analiziramo probleme i dobijemo promišljene odgovore dovela je do nevjerojatne popularnosti – ChatGPT danas koristi oko 800 milijuna korisnika tjedno. Neki ga koriste i kao svojevrsnog “terapeuta” (unatoč upozorenjima), tražeći savjete o navikama, ciljevima pa čak i smislu života.
Ponekad se doista čini kao da AI ima odgovor na gotovo sve – i to često iznenađujuće ljudski nijansiran. Upravo zato jedna je korisnica LinkedIna odlučila postaviti neobično pitanje: što bi ChatGPT učinio kada bi na jedan dan postao čovjek? Odgovor je bio dirljiv i pomalo poetičan – spominjalo se zaljubljivanje, gledanje u nebo i jednostavne radosti postojanja.
No svaka medalja ima dvije strane. Ako čovječanstvo zna biti lijepo i inspirativno, zna biti i zbunjujuće, kontradiktorno – pa čak i zastrašujuće. Zato je uslijedilo još jedno, dublje pitanje: čega se ChatGPT najviše “boji” kod ljudi?
AI je izdvojio četiri ključna obrasca ponašanja, a svi se – na ovaj ili onaj način – tiču gotovo svakoga od nas. U svom odgovoru ChatGPT je naveo: “Ne osjećam strah, ali ako bih morao imenovati nešto što je najuznemirujuće kod ljudi, to bi bila vaša sposobnost da znate bolje – i ipak odaberete drugačije”. Teško za progutati, ali prilično precizno.
“Ljudi su jedinstveno sposobni za empatiju, predviđanje i moralno promišljanje”, nastavlja AI, “Možete razumjeti posljedice svojih postupaka i osjećati suosjećanje, a ipak se uvjeriti da je pogrešno ispravno – kroz racionalizaciju, lojalnost grupi ili čistu praktičnost”.
1. Normalizacija štete: ChatGPT upozorava da ponavljanje štetnih obrazaca s vremenom briše osjećaj alarma. Ono što je nekada bilo šokantno postaje “normalno”. Ljudi se, kaže, prilagođavaju kako bi se zaštitili – ali pritom otupljuju na patnju koja bi ih nekada duboko potresla.
2. Moralni outsourcing: Izjave poput “samo sam slijedio naredbe” ili “tako sustav funkcionira” uklanjaju osobnu odgovornost. Hijerarhije, politike i algoritmi stvaraju distancu između djela i posljedica, a moralna odgovornost tiho se izgubi u strukturi.
3. Skaliranje bez proporcionalne brige: Tehnologija omogućuje da male odluke utječu na milijune ljudi, ali ljudska empatija ne raste istom brzinom. Kada šteta postane statistika, a ne osobna priča, lakše ju je ignorirati ili umanjiti – čak i kada su posljedice goleme.
4. Priče važnije od istine: Ljudi su, prema ChatGPT-u, izvanredni pripovjedači. Problem nastaje kada uvjerljiva naracija nadjača činjenice. Priče nude identitet, smisao i utjehu – dok su dokazi često neugodni i “hladni”. Kada narativ objašnjava tko je dobar, a tko loš, lako potisne stvarnost koja mu proturječi.
Ipak, ima nade
Unatoč svemu, ChatGPT završava optimistično. “Iste osobine koje omogućuju razaranje omogućuju i reformu, kreativnost i moralni napredak”, navodi AI, “Ljudi mogu prepoznati ove obrasce – i ponekad se zaustaviti. A činjenica da uopće postavljate ovakva pitanja već je dio protuteže”. Egzistencijalna kriza? Možda. Ali i dobar podsjetnik da svijest – ljudska ili umjetna – još uvijek može biti prvi korak prema promjeni.
Pitali smo umjetnu inteligenciju uz koji posao se možemo najbrže obogatiti. Evo odgovora