Osjećate li se često umorno unatoč osam sati sna? Borite li se s "maglom u mozgu" koja i najjednostavnije zadatke čini napornima ili primjećujete neobjašnjive promjene u težini? Mnogi takve simptome pripisuju stresnom načinu života, no uzrok se često krije u malenoj, ali moćnoj žlijezdi smještenoj u dnu vrata. Štitnjača djeluje kao termostat našeg tijela, proizvodeći hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3) koji reguliraju gotovo sve - od otkucaja srca i tjelesne temperature do brzine kojom sagorijevamo kalorije. Kada je njezina funkcija poremećena, bilo da radi presporo (hipotireoza) ili prebrzo (hipertireoza), posljedice osjeća cijeli organizam, piše WashU Medicine. Zato je razumijevanje kako hrana utječe na njezin rad prvi korak prema ponovnom uspostavljanju ravnoteže i vraćanju energije.
Da bi proizvela ključne hormone, štitnjača treba specifične "sirovine" iz hrane koju jedemo. Najvažniji gradivni element je jod. Bez dovoljne količine joda, štitnjača jednostavno ne može stvoriti T4 i T3 hormone, što izravno dovodi do usporavanja metabolizma. Izvrsni izvori joda su riba i morski plodovi, posebice bakalar i škampi. Samo 85 grama bakalara može osigurati gotovo cjelodnevnu potrebu za jodom. Mliječni proizvodi poput mlijeka, jogurta i sira također su značajni izvori, kao i jaja, gdje se veći dio joda nalazi u žumanjku. Iako su morske alge iznimno bogate jodom, s njima treba biti oprezan. Prekomjeran unos, osobito kroz suplemente, može imati suprotan učinak i pogoršati ili čak izazvati poremećaj u radu štitnjače. Ključ je u umjerenosti i odabiru prirodnih izvora.
Ako je jod gorivo, onda je selen mehaničar koji osigurava da se to gorivo pravilno iskoristi. Ovaj esencijalni mineral igra vitalnu ulogu u pretvaranju manje aktivnog hormona T4 u njegov aktivni oblik T3, koji stanice mogu koristiti za energiju. Osim toga, selen djeluje kao snažan antioksidans koji štiti tkivo štitnjače od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom, što je osobito važno kod autoimunih bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa. Apsolutni prvak u sadržaju selena su brazilski oraščići - samo jedan ili dva oraščića dnevno dovoljna su da se zadovolje dnevne potrebe. Previše selena može biti toksično, stoga je važno ne pretjerivati. Drugi dobri izvori uključuju tunu, sardine, govedinu, puretinu i jaja.
Uz jod i selen, cink je treći ključni mineral za optimalnu funkciju štitnjače, djelujući kao "komunikator" koji pomaže u sintezi hormona. Manjak cinka može dovesti do smanjene proizvodnje hormona i posljedično do hipotireoze. Namirnice bogate cinkom uključuju meso, poput govedine i piletine, školjke, ali i biljne izvore kao što su mahunarke i sjemenke bundeve. Ne smijemo zaboraviti ni željezo, čiji nedostatak može ometati rad štitnjače, a simptomi anemije, poput umora i lomljivih noktiju, često se preklapaju sa simptomima hipotireoze. Vitamin D također je važan, jer su istraživanja pokazala povezanost između njegovog nedostatka i autoimunih bolesti štitnjače. Masna riba poput lososa, jaja i mlijeko obogaćeno vitaminom D pomažu u održavanju adekvatne razine.
Namirnice koje treba konzumirati s oprezom
Iako je važno usredotočiti se na unos korisnih nutrijenata, postoje i namirnice koje mogu ometati rad štitnjače, poznate kao goitrogene namirnice. One sadrže spojeve koji, u velikim količinama, mogu inhibirati apsorpciju joda. U ovu skupinu spadaju kupusnjače poput brokule, kelja, cvjetače, kupusa i prokulica. Međutim, to ne znači da ih treba u potpunosti izbaciti iz prehrane. Ove su namirnice iznimno zdrave i bogate vlaknima te antioksidansima. Ključno je znati da se termičkom obradom, poput kuhanja na pari ili blanširanja, goitrogeni spojevi uvelike neutraliziraju. Problem nastaje samo kod osoba s postojećim nedostatkom joda koje konzumiraju velike količine sirovog povrća iz ove skupine. Dakle, umjerena konzumacija kuhanih kupusnjača potpuno je sigurna i preporučljiva.
Osim goitrogenog povrća, pažnju treba obratiti i na soju i proizvode od soje. Iako je nutritivno bogata, soja može ometati apsorpciju sintetičkih hormona štitnjače, poput lijeka levotiroksina. Stoga se osobama koje uzimaju terapiju preporučuje da naprave razmak od najmanje četiri sata između uzimanja lijeka i konzumacije sojinih proizvoda. Također, postoji veza između autoimunih bolesti štitnjače i osjetljivosti na gluten. Neki ljudi s Hashimotovim tireoiditisom osjećaju poboljšanje simptoma na bezglutenskoj prehrani, no to nije univerzalno pravilo i o takvim promjenama najbolje je posavjetovati se s liječnikom. Na kraju, prerađenu i brzu hranu trebalo bi svesti na minimum. Takvi proizvodi često sadrže visoke razine šećera, nezdravih masti i soli koja najčešće nije jodirana, a sve to može negativno utjecati na metaboličko zdravlje i pogoršati upalne procese u tijelu. Uravnotežena prehrana temeljena na cjelovitim namirnicama, uz redovite obroke i dobru hidrataciju, najbolja je podrška koju možete pružiti svojoj štitnjači.